Što se je dogodilo?

Što se je dogodilo?

Pogledi: 88
0 0
Read Time:12 Minute, 12 Second

Napisao: Olaf Rodge

Ovo što sam zapisao dobio sam 11. prosinca 1952. godine kao proročku viziju. Bilo je prijepodne kada sam se nalazio u stanu svoje sestre u mjestu Bergeben u Norveškoj. Vizija je i mene veoma iznenadila. Dobio sam je za vrijeme prelistavanja nekih novina i niti pomislio nisam na UZNESENJE.

Osjećao sam da moram zapisati što mi je bilo pokazano. Istovremeno mi se činilo kao da uopće i nije bila vizija već samo moja mašta. Pošto u srcu nisam imao mira, rekao sam Gospodu: Gospode, ne mogu se više točno svega sjetiti. Ako želiš da to napišem daj mi još jednom viziju.
Kroz nekoliko tjedana Gospod mi se ponovo javio. Izgledalo je kao da bi netko sjedio i čitao nešto iz knjige ili novina. Bilo je oko 10 sati uveče. Odmah sam uzeo olovku i bilježnicu. Pisao sam skoro do 1 sat po ponoći i više nisam mogao pisati jer sam tada bio star 79 godina. Molio sam Gospoda da se malo odmorim i nastavim slijedećeg dana, ako bude još nešto.
Čim sam legao odmah sam zaspao. Prošlo je tjedan dana i jedne noći isto oko 10 sati dobio sam ponovo otkrivenje. To je bio nastavak prijašnje vizije. Nadam se da će se kroz ovo čitanje probuditi mnoge duhovno zaspale duše.

Vizija

Jutro je. 9 je sati. Gospođa Andersen sjedi pri radio – aparatu i sluša emisiju za djecu. Poslije 4 ili 5 minuta emisija je naglo prekinuta. Iz Osla dolazi senzacionalna vijest: U gradu je divlja panika! Policija javlja da se je desilo nešto posebno. Nestalo je mnogo djece i odraslih i za njima nema nikakvog traga, Vlasti ne mogu saznati koliko je ljudi nestalo i gdje su. Mole se sve porodice da jave točno vrijeme i mjesto od kuda je nestao član njihove porodice. Ta informacija je potrebna zato da bi se na neki način otkrila tajna njihovog nestanka.
Poslije nekoliko minuta radio je ponovo javio da su nestala neka lica sa njihovih radnih mjesta. Jedna žena je pričala kako je na tržnici kupovala cvijeće. Upravo kada je trgovac tražio sitan novac da joj ga vrati, u momentu je nestao. Kazala je da ga je čula kako je uzviknuo: Hvala Ti Isuse! I više ga nije vidjela. Protrljala je oči jer joj se učinilo da vidi maglu pred sobom. Iznenada je nestala i magla isto kao i trgovac.
Tog istog trenutka je i neka žena neutješno zaplakala i tražila svoje dijete u praznim kolicima. Trčala je i vikala: Netko mi je ukrao dijete! Sinčić mi je bio star osam mjeseci. Gdje je policija?

Da, policija je bila tamo ali nisu mogli pomoći. Vika se je čula sa svih strana. Narod je bio uznemiren. Neki debeo trgovac istrčao je iz svoje prodavaonice i vikao: U pomoć! U pomoć! Dvije trgovkinje nestale su iza tezge. Što se to dešava?
Isto tako dolazile su novosti iz Stockholma o nestanku ljudi. U gradu je nastala prava panika. Zatim su javili da su nestali mnogi policajci.
Iste vijesti također su dolazile iz Kopenhagena i Helsinkija. Svugdje su nestajali zajedno djeca i odrasli. Policija je bila pred tom tajnom bespomoćna.
Oh, rekla je gospođa Andersen. Moj Bože, što je to?
Ustala je i prošla kroz vrt na ulicu. Ulicom je nailazila gospođa Holand. Obraz je pokrila rukama i vikala: Rutica! Rutica! Tada je opazila gospođu Andersen i upitala je: Jeste li vidjeli kakvog stranca koji bi prolazio ovom ulicom? Ruta je nestala. Sjedila je na pragu pred kućom, a ja sam zalijevala cvijeće. Najednom je nestala. Zvala sam: Ruta! Ruta! ali se nitko nije odazvao. Učinilo mi se kao da je nešto prohujalo pored mene a u takvom se trenutku čovjek zbuni tako da ništa ne shvaća. Toliko različitih stvari vidimo i čujemo ali Ruta, Ruta – gdje si? Netko ju je oteo!
Opet je gorko zaplakala.

Dolazio je suprug gospođe Andersen. Već se vraćaš? Nije li to prerano? rekla je gospođa Andersen, tek je pola deset … Ne mogu više izdržati. U tvornici vlada najveća pomutnja. Mnogi radnici su nestali. U početku smo mislili da su se desile nesreće na poslu tako da smo tražili nestale, ali nismo našli traga za njima.
Tada je jedan između ljudi počeo vikati: Sad se je ispunilo, sada se je desilo!
On je za sebe govorio da je vjeran i da ide u crkvu ali se ne sjećam njegovog imena.
Što se desilo? pitao sam toga čovjeka.
Isus je uzeo svoje k sebi! Savijao je ruke, plakao i vikao: A mene je ostavio, ja sam još tu!
Molio sam ga da ne jadikuje, ništa nije pomoglo. Sve više je bio očajan. Strašno ga je bilo slušati. Vjerujem da ima još puno više tako očajnih ljudi. Danas ćemo vjerojatno raditi prekovremeno. U gradu je još gore. Saobraćaj je zaustavljen. Vozači su nestajali iz autobusa, taksija a također su i mnogi putnici postali nevidljivi.
Tramvaji, autobusi i automobili stajali su u dugim kolonama. Ljudi su trčali amo – tamo kao opsjednuti i tražili nestale. Policija je bila bespomoćna.

Gospođa Holand otišla je kući plačući a bračni par Andersen otišao je u svoj stan. Radio je ponovo javljao vijesti. Cijelog jutra je zvonio telefon. Ljudi su bili uznemireni i u detalje su se raspitivali o tom događaju. Mnogo ljudi je nestalo sa brodova na moru. Iz rodilišta su nestale bebe. Majke su očajno plakale a liječnici i medicinske sestre bili su prestrašeni. Neki između njih također su nestali.

U 11 sati javio se radio iz Londona: Mnogo djece i odraslih nestalo je i za njima se traga. Od nestalih nije bio pronađen niti jedan čovjek. Sve je bilo zagonetno. Svećenici su pozvali članove crkve i zaključili da su nestali oni koji su bili gorući molioci i koji su prednjačili u pobožnosti.
Također nekoliko svećenika i pastora je nestalo. Neki poznati biskup sakupio je te večeri sve svećenike. Prošla su tri i po sata od prve vijesti iz Osla, a vijesti su i dalje dolazile sa svih krajeva svijeta i javljale kako su u momentu nestali mnogi ljudi. Najveći broj stanovništva nestao je sa Dalekog Istoka i iz Koreje. Računaju da je nestalo nekoliko stotina tisuća osoba.

Teško je opisati taj događaj i utisak što ga je ostavio u prvim satima. Ljudi su bili prestrašeni. U očaju su trčali po ulicama i tražili svoje nestale. Najviše je bilo majki koje su ostale bez svoje djece. Mnogi su se rugali ljudima, psovali i proklinjali Boga. Jedan je čovjek trčao po ulici i vikao: Pazite! Pazite! Još malo i sve će nas odnijeti! Vjerojatno je poludio. Na kraju ulice stajala je jedna žena, sklopila ruke, pogledala u nebo i rekla: O, ne, nismo se dali pripraviti kad je još bilo vrijeme da bi s Njim mogli ići gore. Sad je sigurno da više neće doći po nikoga. Gospode Bože, pomozi nam! Dakle, sad se je ispunilo. Cijeli život sam bila vjerna ali nisam vjerovala da će tako brzo doći. Nisam primila tu istinu za ozbiljno …’

Uprava željeznice javila je da se do sada nije dogodila nijedna nesreća. Samo u gradu Finšu stoji jedan vlak, strojovođa i prometnik su nestali. Zapovijedali su da pregledaju sve vagone i utvrde da li je tko skočio ili pao s vlaka pošto su mnogi putnici nestali. Slične vijesti dolaze i iz Fjorda i sa morske obale, da su mnogi ljudi nestali s brodova.

Uvečer su preko novina molili stanovnike da se smire i pametno ponašaju.
Vlasti i policija su na sve načine pokušavali ustanoviti koliko ljudi je nestalo.
Naučnici i istraživači trudili su se otkriti uzrok tom događaju.
Iste vijesti dolazile su iz SAD – a, Istočnih zemalja i iz Norveške.
Saobraćaj je jako kasnio i puno ljudi je izgubilo živote. Novine su javile da će slijedeći dan opširnije pisati o posljedicama tog događaja u drugim državama.

Bilo je veče 20 sati. U vijestima na radiju moglo se čiti da je taj katastrofalni događaj obišao cijeli svijet u istom trenutku. Najviše se govorilo o velikim gradovima.
Polako su vijesti dolazile i iz manjih sredina. I tamo su nestali ljudi.
Iz Južne Amerike došla je vijest o istom događaju kao i kod nas. Ljudi su po cijelom svijetu uznemireni. Izgledalo je kao da ne misle ići spavati. Na ulicama burno su raspravljali o tom događaju. Polako su dolazili do zaključka da je taj događaj u vezi sa kršćanima. Osobe koje su poznavale one koji su nestali govorili su da su nestali posebno kršćanski fanatici i djeca.

Jedan radnik iz pivovare tako je rekao: Da, Olson je sada tamo i živi kako je tu živio i svjedočio da će Isus skoro doći po njega. Da, rekao je drugi – i mi smo imali takvog radnika i on je nestao. Sada će sigurno vlada uzeti svu vlast u svoje ruke i zabraniti sve vjerske skupove da se to više ne ponovi.
O, ne, povikao je netko iz grupe ljudi, to se više nikada neće ponoviti!
Kršćani su ipak poznavali budućnost i s pravom očekivali taj čas. Zašto ih nismo slušali? Sada moramo živjeti u panici, u tome paklu i bit će sigurno sve gore i gore.

A, tako? Ti si im vjerovao? S njima si trebao odletjeti! rekao je netko.
Oh, da sam barem otišao, rekao je i udaljio se.
Za njim je netko povikao: Objesit te treba i sve ostale zajedno s tobom koji se bave tim zaostalim kršćanstvom!

I slijedećih dana nije bilo niti jednog objašnjenja za tajnu nestanka mnogih ljudi. Tajna je ostala još uvijek tajna. Iste vijesti dolaizile su i iz ostalih država.
Sa misijskog polja javljali su da su kršćani masovno nestali. Ostao je samo manji broj ljudi.
Utvrdili su da su se sakupljali mnogi svećenici i propovijednici, oni koji su ostali ovdje. Istina, mnogi su bili uzneseni, a među okupljenim svećenicima vladala je uznemirenost i mora. Bili su nesretni. Bez sumnje, došlo je vrijeme koje su vjernici čekali i vjerovali da će Isus doći po svoju Crkvu. Mnogi studenti teologije i teolozi priznali su, da se nisu niti nadali niti vjerovali da će se Božja Riječ na takav način ispuniti.
Novo rođenje bilo je za njih čudno i nerazumljivo, posebno nisu razumjeli posinaštvo po Svetom Duhu. Jedan mladi svećenik je rekao: Ja o tome nisam tako bio poučen. Profesori nam nisu nikada govorili da će se to na taj način ispuniti, kao što jeste.

Novine su pisale da je mnogo ljudi posvađano i u prepirkama. Veoma različito donosili su sudove u vezi nastalog događaja i u nijednoj misli nisu se mogli složiti i doći u jedinstvo.

Policija je željela čuti mišljenje naroda. Saznala je da su ljudi bili uvjereni da je događaj bio u vezi onoga što Biblija govori o ‘uskrsnuću Crkve’ ili ‘Isus je došao po svoje’. I to je bilo sve što su saznali pa ipak to nisu javno priznavali, nego rekli su da je to plod ljudske fantazije. Pošto je taj događaj povezan sa kršćanstvom i religijom bili su mišljenja da se zatvore sve crkve, dok se ta stvar ne rašćisti.
Bio je to problem cijelog svijeta.

Raspoloženje na kršćanskim okupljanjima bilo je slabo. U nedjelju su crkve bile pune. Neke su crkve bile bez propovijednika, a i puno je članova nedostajalo.
Na nekim je mjestima bilo pak jako malo okupljenih jer je većina otišla Gospodu. Došla je i rodbina nestalih, kao i mnogi drugi. Narod je želio čuti Božju Riječ, ali je nisu razumjeli.
Jedan je čovjek pokušao čitati, ali je rekao: Ništa ne razumijem! Zatim su Bibliju dali drugom. Ne mogu čitati, rekao je. Svi su plakali.

Puno ljudi je bilo uvjereno da su za tu tragediju krivi kršćani, te su željeli čuti razumno objašnjenje.
U većini crkava nastao je potpuni kaos. Jedan je čovjek sa stisnutim šakama povikao propovijedniku: Ti si kriv da nas je toliko ostalo! Nikada nam nisi govorio o tome da će Isus uskoro doći i uzeti svoje sa sobom. Još manje si nam govorio da moramo imati čisto srce puno Svetoga Duha. Nisi propovijedao o tome da moramo biti pomireni s Bogom i sa bližnjima, da moramo biti čisti. Ja znam što me je zadržalo – samo sitnice. Oh, Gospode Bože, pomozi!
Ušuti već jednom! rekao je propovijednik misleći da je tako obavio svoju dužnost.
Tako su jedni druge optuživali, vikali i plakali.
Kucali su na vrata, ali ta su vrata bila zatvorena. Razvoj toga stanja ne može se opisati. Narodu je bilo jasno da je pred strašnim događanjem.
I u zraku se osjećalo da je kraj svakoj nadi i da su vrata zatvorena.

Kucali su svi oni koji su prije bili zadovoljni s praznim kršćanskim frazama i sa lijepim pričanjem. Pojedini su bili kršćani zbog prijateljstva, neko zbog određenih crkvenih službi, ali svi su oni bili bez novog rođenja, bez posinaštva i bez naslijeđa nebeskog kraljevstva. Mnogim ljudima crkva je bila samo prijatno mjesto gdje su utrošili svoje slobodno vrijeme.

Sada su kucali na vrata: Gospode! Gospode! otvori nam! Osim toga počele su se širiti glasine da je svakoga časa moguć novi svjetski rat.
Vlast se nije dugo zadržavala pri ispitivanju činjenice da su mnogi ljudi nestali.
Iz najnovijih vijesti saznalo se da su u mnogim državama zabranili kršćanske skupove. Smrtna je kazna čekala svakoga onoga tko bi spominjao Isusovo Ime. Države su čistili od svih kršćanskih knjiga.
Onaj tko je imao bilo kakav predmet što je podsjećao na Isusa Krista, bio je osuđen na smrt. U nekim je državam taj zakon uveden nešto kasnije.
Bezbožni narod i vlasti bili su uznemireni zbog tog čudnog događaja pa su tražili hitna rješenja za taj slučaj.
Pobjedila je većina koja je smatrala da su kršćani krivi za tu tragediju. Tako je počela najstrašnija era u povijesti čovječanstva. Mnogi kršćani nisu poslušali glas o zabrani, pa su se i dalje molili i prizivali Boga. Svakako da su ih odmah zatvorli i saslušali.
Ako prokuneš Isusa i odrečeš ga se, spasit ćeš svoj život, zahtjevali su.
Tisuće ljudi je ustrajalo u vjeri i bili su masovno ubijani.
Mnogi su prije smrti bili mučeni. Đavao je bio pušten na slobodu i više niti jedan zemaljski zakon nije štitio kršćane.
U tim su mukama mnogi klonuli. Mnogi su izdavali i svoje roditelje.

Ispunila se riječ zapisana u Evanđelju po Luci 21:16-17:

Predavat će vas čak i roditelji, braća, rođaci i prijatelji i neke će od vas poubijati.
Svi će vas mrziti zbog moga Imena.

Nemoguće je opisati to stanje što nam je zapisano u Ivanovom Otkrivenju.
Nesretnici su zapomagali: Gospode, skrati nam dane!

Dragi prijatelju! Ne igraj se sa svojim spasenjem. Dođi pred lice Svemogućeg Boga, te ga ponizno moli za milost i objavu. Danas je vrijeme milosti. Danas možeš postati nasljednik nebeskog kraljevstva. Ako to učiniš i ti ćeš biti uznesen kada Isus dođe po SVOJU CRKVU!

kraj

Izvor: Željko Crnjak/Facebook

Happy
Happy
0
Sad
Sad
0
Excited
Excited
0
Sleepy
Sleepy
0
Angry
Angry
0
Surprise
Surprise
0

Originally posted 2016-03-16 18:00:45.

Svjedočanstva