Žene u službi Gospodnjoj 2/2

Žene u službi Gospodnjoj 2/2

Pogledi: 123
0 0
Read Time:9 Minute, 41 Second

Kao i u svim crkvama svetih, žene neka na sastancima šute. Njima se ne dopušta govoriti, već neka se pokoravaju kako im Zakon propisuje. Ako žele što naučiti, neka kod kuće pitaju svoje muževe, jer ne dolikuje ženi da govori na sastanku.
I.Korinćanima 14:33-35

Dakako svi ste po vjeri sinovi Božji u Kristu Isusu, jer svi koji ste u Krista kršteni, Krista ste obukli. Nema tu više ni Židova ni Grka; nema više ni roba ni slobodnjaka; NEMA VIŠE NI MUŠKOG NI ŽENSKOG, je ste svi samo jedan u Kristu Isusu.
Galaćanima 3:26-28

Na samom početku ovog značajnog pitanja o službi žena (sestara u Kristu) i njihovog prava da služe u Crkvi i djelu Gospodnjem – htio bih da prenesem jedan svjetonazorski stav iz prvog stoljeća u vrijeme kada je napisan cijeli Novi zavjet koji je temelj i podloga za vjeru nas novozavjetnih kršćana.

Evo tog stava i izvješća:
“Dr. William Lane Craig objašnjava: ‘Kada razumijete ulogu žene u židovskom društvu prvoga stoljeća, doista je izvanredno to da ta priča o praznom grobu u glavnoj ulozi prikazuje žene kao one koje su ga pronašle.

U Palestini prvoga stoljeća, žene su bile na veoma niskoj prečci društvene ljestvice. Postoje stare rabinske izjave poput: ‘Riječi Zakona neka se radije spale nego uruče ženi,’ i ‘Blagoslovljen onaj koji ima mušku djecu, ali jao onome koji ima žensku djecu.’

Svjedočanstvo žene smatralo se toliko bezvrijednim da im se nije dozvoljavalo ni da služe kao pravni svjedoci na židovskim sudovima. U svjetlu toga, apsolutno je vrijedno pažnje to što su ove žene bile glavni svjedoci praznoga groba…”

Nevjerojatno je kakav je položaj žena bio u ondašnjem društvu Starozavjetnog naroda Božjeg Izraela. Još više čudi da je ovakva izjava došla iz usta jednog rabina učitelja Zakona i Proroka.
No, mene još više začuđuje stav i zapis u Prvoj poslanici apostola Pavla Korintskoj crkvi kada on zabranjuje ženama da se očituju u Crkvi Isusa Krista čak se pozivajući i na Zakon Starog zavjeta u kojem žene nisu imale nikakvu značajnu ulogu osim njihova uobičajenih poslova u kući i službi svojim porodicama i muževima.
Ovaj je stav apostola Pavla očito proistekao iz onoga što je trebala postati prošlost a to je podložnost Zakonu Mojsijevu koji je utjecao i na opću kulturu židovskog naroda – gdje je vjera bila data na nacionalnoj osnovi.

Sluga Božji John Mulinde, jednom je rekao da je naše propovijedanje Evanđelje uvijek obojeno našim nacionalnim ili pak denominacijskim identitetom i mentalitetom, te svjetonazorskim pogledom naroda iz kojega dolazimo i da je to uvijek prepreka da se ono propovijeda u svom izvornom smislu potpuno neopterećeno takvim stavom.

Jeste li čuli za muški šovinizam? Svakako jeste.
Bogu nikada ni na pamet nije palo da ga podržava i odobrava, samo ga je dopustio kao izražaj slobodne volje muškaraca – no on nikada nije bio Njegova volja.
Mnoštvo naših pitanja i nedoumica dobilo bi odgovore i postalo razjašnjeno, kada bi shvatili kako je bilo na početku, prije čovjekovog pada i što nam poručuje prvo poglavlje knjige Postanka.

Od samog početka stvaranja čovjeka, Bog nije pravio nikakvu razliku između muškaraca i žena. Kada je odlućio kao krunu svojega stvaranja stvoriti čovjeka – stvorio ga je na svoju sliku. Što to znači?
Između ostalog Trojedini Bog, stvorio je čovjeka kao duh, koji posjeduje dušu i živi u tijelu.
I reče Bog: ‘Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji. Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju ona ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: Plodite se i množite i napunite zemlju i sebi je podložite. VLADAJTE … Postanak 1:26-28.

Kada je Bog stvorio čovjeka i ženu stvorio ih je savršenima. Nije bilo ništa što bi se tu moglo dodati ili oduzeti. Svojim je djelom On bio potpuno zadovoljan.

Dakle, čovjek koji je stvoren od Boga na Njegovu sliku, trebao je vladati svim stvorenjima i svom zemljom – a čovjek je, dakle: muškarac i žena.
Bog ih je od samog početka izjednačio i dao im vlast da zajedno vladaju zemljom i sebi je podlože.
Koliko puta sam u prošlosti samo pomislio kako je žena izvor i uzrok svih nereda na zemlji, kako je prva pogriješila i da je Bog nije stvorio, sve bi danas bilo drugačije.
No, u tome ima samo dio istine.
Kažimo ovo jer je bitno, kako je Eva bila prevarena od zmije, zavedena, no Adam je svjesno sagriješio. Ne branim Evu, no čiji je ovdje grijeh veći?

Poslije izvršenog čina neposlušnosti Bogu, Bog je izrekao svoj sud nad njima, nad zemljom i nad zmijom.
Zapažam da je Evi rekao: ‘Trudnoći tvojoj muke ću umnožiti, u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom.

Prije pada u grijeh Adam i Eva su trebali biti nešto poput vlade na zemlji, no kada su iznevjerili, čovjek je prema svojoj novonastaloj naravi postao gospodar svojoj ženi, a tako nije bilo u početku i tako nije bilo zamišljeno da bude, a grijeh koji se dogodio nikada nije bio Božja volja i njegove posljedice također nisu bile ono što je Bog želio – već je novi odnos između muškarca i žene uvjetovan palom naravi to diktirao – da muž zavlada nad ženom.

Takav stav prema ženama zadržao se kroz čitavu povijest sve do dolaska Isusa Krista, koji je savršena slika Boga nevidljivoga, odsjaj Njegova sjaja i otisak Njegove biti.
Na žalost i poslije Gospodnjeg dolaska žena se smatra nižim stvorenjem od muškarca sa nižim kvalifikacijama i vrijednostima, što je apsolutno pogrešno i tjelesno, ljudsko promišljanje.

Kad je Bog – Sin trebao doći na zemlju, anđeo Gabriel poslan je jednoj djevici i ona je bila jako začuđena i uplašena, jer ju je anđeo pozdravio nazvavši je njenim imenom i rekao joj: ‘Raduj se, milosti puna. Gospodin je s tobom’. I zatim: ‘Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga … Luka 1:28-30.

Na sve što joj je anđeo rekao ona je uzvratila : ‘Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj’. Luka 1:38
Tu je ponovo počelo podizanje žena u njihovu izvornu svrhu da budu sluškinje Gospodnje. Podsjetimo se da je ova ista Marija na dan Pedesetnice sa svojim sinovima, apostolima i drugim ženama primila krštenje Duhom Svetim – za službu Gospodnju.
Ako netko misli da je to bilo da bi bolje kuhala, prala suđe i čistila kuću, ja ću ga ostaviti u tom uvjerenju – no osobno vjerujem da je to bilo za službu Gospodinu.

Kad god čitam osmo poglavlje Evanđelja po Ivanu – gdje su saduceji i farizeji (stručnjaci za Zakon i osudu ljudi) doveli pred Gospodina Isusa jednu ženu uhvaćenu u samom činu preljuba, zahtjevajući od Njega da je osudi i u skladu sa Zakonom, koji nije poznavao milost, da se kamenuje, On ju je zaštitio, posramio njene tužitelje, oprostio joj i rekao : ‘Idi i od sada ne griješi više’. Ivan 8:3-11.

Uvijek si pomislim: Kako se nitko nije upitao gdje je muškarac koji je s njom učinio, to što je učinio i zašto i njega nisu doveli, da se i njemu ravnopravno presudi? Zaključite sami. A vjerojatno je njihov pogrešan stav prema ženama bio presudan za takvo nepravedno ponašanje.
Evo još jednog razloga zašto je razdoblje milosti dio boljeg saveza od razdoblja pod Zakonom.

Kada je Gospodin Isus na svom misijskom putu propovijedao u svom mjestu prebivanja, među svojom rodbinom i susjedima, ljudi su se čudili otkuda Njemu tolika mudrost i moć, jer su ga poznavali ili su bar mislili da Ga poznaju, pa su rekli: ‘Zar nije ovo tesarov sin? Zar mu se majka ne zove Marija, a braća njegova: Jakov, Josip, Šimun i Juda? Zar se njegove sestre ne nalaze među nama?’
Matej 13:54-56.

Ne samo kada su u pitanju bile njegove polusestre rođene od Josipa i Marije, ne samo da im nisu spomenuta imena, čak niti njihov broj nije naveden. Zašto? Zbog njihova poniženog statusa u ondašnjem društvu.

Postoje nekoliko izvješća iz Evanđelje o tome kako je Gospodin Isus nahranio mnoštvo naroda sa nekoliko ribica i nekoliko malih kruhova. Zanimljiv je izvještaj o tome kako je bilo prisutno na jednome mjestu četiri a na drugom pet tusuća muškaraca, dok se žene i djeca ne spominju iako ih je bilo nebrojeno više no ovih prvih.

Jedan zanimljiv stih iz Druge poslanice Korinćanima od 16-17 stiha, koji nam nešto vrlo značajno govori o problematici kojom se bavimo, kaže:

‘Zato mi od sada ne poznajemo nikoga po tijelu. Ako smo do sada poznavali Krista po tijelu, sad ga više tako ne poznajemo’.

Jedan drugi slobodan prijevod u proširenom izdanju to još jasnije kaže ovako: ‘NE VREDNUJTE KRŠĆANE (one koji su u Kristu – i muškarce i žene) PO ONOME ŠTO SVIJET O NJIMA MISLI NI PO NJIHOVU VANJSKOM IZGLEDU. I JA SAM RANIJE POGREŠNO MISLIO DA JE KRIST OBIČAN LJUDSKI STVOR KAO I JA. SADA MISLIM POSVE DRUKČIJE. KAD ČOVJEK POSTANE KRŠĆANIN, TADA JE POTPUNO NOVA OSOBA. NIJE VIŠE ONAJ STARI ČOVJEK. U NJEMU JE NASTAO NOVI ŽIVOT’

U očima farizeja i saduceja Isus je bio samo čovjek koji se pravio Bogom. To je u njihovim očima bio Njegov najveći grijeh.
Zašto su tako mislili i govorili? Zato jer nisu bili svjesni Njegovog Božanskog porijekla. Gledali su ga samo kao muškarca, židova i čovjeka.
Kada mi jedni druge svrstavamo prema nacionalnoj pripadnosti, prema spolovima, ne gledajući Krista u nama – mi jako griješimo – jer gledamo iz čisto zemaljske, a ne iz Božje perspektive.

Stihovi koje ću sada spomenuti bili su razlog za ovaj status i spoznaja onoga što kažu motivirali su me da to podijelim sa vama. Oni kažu:

‘Dakako, svi ste po vjeri sinovi Božji u Kristu Isusu, jer svi koji ste u Krista kršteni, Krista ste obukli. Nema tu više ni Židova ni Grka; nema više roba ni slobodnjaka; NEMA VIŠE NI MUŠKOG NI ŽENSKOG, jer ste svi samo jedan u Kristu Isusu.

Kada kaže svi – to znači svi (muškarci i žene, staro i mlado, bogati i siromašni, Židovi i pogani – to jest pripadnici svih rasa na zemlji).
Dakle, naša identifikacija nije više niti u jednoj zemaljskoj kategoriji – već je u Kristu i sa Kristom.
Crkva novorođenih, sada je u stvari Krist na zemlji to jest Tijelo Njegovo kojemu je On glava. U Kristu svi smo dakle sinovi Božji – djeca Božja – što znači da je naš uskrsli, novorođeni duh božanske naravi.
Iako ne možemo reći da smo sada bogovi, trebamo prihvatiti da smo djeca Božja, rođena od Boga, građani neba na zemlji, sa pripadnošću našoj stvarnoj domovini na nebesima.

Ako ne gledamo na sebe i na druge kršćane na taj način, griješimo i stavljamo se ispod razine našeg stvarnog poziva na razinu zemaljskog, tjelesnog i čisto ljudskog.
Kao takvi – kaže apostol Pavao nalazimo se nevaljalima. II.Korinćanima 13:5
Isusova identifikacija bila je sa Ocem, a naša treba biti sa Njim – našim Gospodinom.
U nebu također nema podjele po spolovima – tamo ćemo biti poput anđela.

O ovome bi se moglo puno pisati, no ja ću još za kraj samo spomenuti stih iz Prve Petrove poslanice 2:9 gdje apostol kaže:

‘Vi ste naprotiv, izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu, da razglasite slavna djela onoga koji vas je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo’.

Tko je to kraljevsko svećenstvo i tko su to sinovi Božji u Kristu Isusu pozvani u službu pomirenja, pozvani propovijedati Radosnu vijest Božju, izgoniti zle duhove, moliti za bolesne – služiti Gospodinu i ovom izgubljenom svijetu, ako ne muškarci i žene Božje, Abrahamovo potomstvo, sinovi po obećanju – dakle svi koji vjeruju i slijede Krista.

Bog vas blagoslovio.

Izvor: Željko Crnjak/Facebook

Happy
Happy
0
Sad
Sad
0
Excited
Excited
0
Sleepy
Sleepy
0
Angry
Angry
0
Surprise
Surprise
0

Originally posted 2016-03-16 17:49:31.

Vjera