Razotkrivanje “Jednom spašen, zauvijek spašen”

Razotkrivanje “Jednom spašen, zauvijek spašen”

Pogledi: 42
0 0
Read Time:17 Minute, 57 Second

Ova doktrina uči da se spasenje nikada ne može izgubiti, unatoč načinu života koji vodite ili radnjama koje poduzimate – čak i ako to znači zanijekati Isusa i okrenuti mu leđa. Ovo gledište temelji se na Rimljanima 8 i Ivanu 10 koji u sažetku navode da nas ništa ne može odvojiti od ljubavi Božje i da Isusove ovce imaju vječni život i nitko ih ne može otrgnuti iz Njegove ruke.

Jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu suobličeni liku njegova Sina,
da on bude prvorođenac među mnogom braćom. A koje je predodredio, one je i pozvao;
koje je pozvao, one je i opravdao; a koje je opravdao, one je i proslavio….
ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje, neće nas moći rastaviti
od ljubavi Božje koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.
– Rimljanima 8:29-30; 39

I ja im dajem život vječni te neće nikada propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke.
Otac moj, koji mi ih je dao, veći je od svih, i nitko ih ne može oteti iz ruke Oca moga..
– Ivan 10:28-29

Ovo vjerovanje također potvrđuje naglasak na ustrajnosti svetaca, što znači da se nijedan pravi vjernik neće odlučiti okrenuti od Gospodina. Stoga, ako netko odluči otići od Gospodina, to znači da nikada nije bio istinski spašen. Osnova za to učenje nalazi se u 1. Ivanovoj 2, koja kaže da oni koji su napustili crkvu nikada zapravo nisu bili njezin dio.

Od nas su izašli, ali nisu bili od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama.
Ali su oni izašli kako bi se očitovali da nisu svi od nas..
– 1. Ivanova 2:19

Ovaj teološki stav vrlo je kontroverzan među kršćanima. Na obje strane ovog pitanja nalaze se cijenjeni teolozi i pastiri. Imam i drage prijatelje koji se razlikuju od mene po ovoj temi.

Što Biblija uči

1. Biblija uči da je spasenje milošću, a ne djelima.

Jer milošću ste spašeni, po vjeri, i to nije od vas, to je Božji dar!
– Efežanima 2:8

Mi se ne spašavamo čineći dobra djela i ne održavamo svoje spasenje čineći dobra djela. Božja božanska milost nas spašava i održava. Milost Božja spašava, ali nas također uči da niječemo grijeh.

Jer pojavila se milost Božja koja donosi spasenje svim ljudima.
– Titu 2:11

Pavao, učitelj milosti, piše da, iako nismo spašeni dobrim djelima, spašeni smo da činimo dobra djela.

Jer njegovo smo vješto djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela,
koja je Bog unaprijed pripremio da u njima hodimo.
– Efežanima 2:10

“Ne spašavaju vas dobra djela.
Spašeni ste za dobra djela.”

2. Nanovo rođeni vjernici imaju sigurnost u svoje spasenje.

Imati sigurnost spasenja razlikuje se od posjedovanja dokaza spasenja. Dokaz spasenja očituje se kroz promjene u ponašanju i karakteru osobe. Novo rođenje proizvodi novu prirodu što rezultira novim stilom života. Uvjereni smo da smo spašeni na temelju Božjih obećanja, a ne na našem subjektivnom iskustvu, osjećajima ili raspoloženjima u bilo kojem trenutku. Ne trebamo živjeti u strahu i sumnji u sigurnost našeg spasenja! Vidimo u 1. Ivanovoj 5, da oni koji imaju Sina imaju život vječni. Vjera u Isusa jamči nam vječni život.

A ovo je to svjedočanstvo: Bog je nama dao život vječni i taj je život u Sinu njegovu.
Tko ima Sina, ima život, tko nema Sina Božjega, nema života. Ovo sam napisao vama koji
vjerujete u ime Sina Božjeg, da biste znali da imate život vječni.
– 1. Ivanova 5:11-13

Jer je Bog tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina,
da svaki koji u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni.
– Ivan 3:16

Dokaz spasenja je promijenjen život,
ali sigurnost spasenja je nepromjenjiva Riječ Božja.

3. Postoji mnogo dokaza koji upućuju na to da je moguće da se vjernici svojevoljno okrenu od svoje vjere u Isusa Krista.

Bog nam daje izbor da ga prihvatimo ili odbacimo. To je očito u riječima: “tko vjeruje” koje se nalaze u Ivanu 3:16. Ali, ne gubimo svoju slobodnu volju kada se predamo propovijedanju Evanđelja i Duhu Svetom koji nas vodi da se pokajemo i okrenemo Kristu. Spas nije nepovratna odluka! Dati svoj život Kristu nije kao da pridružiti se kolumbijskom kartelu bez šanse za izlazak. Možete se odreći državljanstva ako živite u SAD-u. Ako ste u braku, možete prekinuti bračni savez sa svojim supružnikom. Ne kažem da biste se htjeli odreći svog spasenja, ali možete. Niste zarobljeni.

Moramo zapamtiti da su novozavjetna pisma napisana kršćanima koji su vjerovali u Božju milost i spasenje kroz Krista Isusa. Evo nekoliko stihova koji sugeriraju da se pravi vjernici mogu svojevoljno okrenuti od svoje vjere i izgubiti svoje spasenje.

Jer je nemoguće one koji su jednom prosvijetljeni i okusili dar nebeski,
i postali sudionici Duha Svetoga, i okusili dobru riječ Božju, i snage budućega svijeta,
ako će otpasti, ponovo obnoviti na pokajanje kad sami sebi iznova razapinju Sina Božjega i javno ga sramote.
– Hebrejima 6:4-6

Poslanica Hebrejima napisana je židovskim vjernicima koji su vjerovali u Isusa Krista kao svog Mesiju i Spasitelja. Bili su pod pritiskom i progonima da se vrate u sinagogu i židovsku religiju. Tijekom toga neki su kapitulirali i odvratili se od Krista. Vratili su se judaizmu koji pobija evanđeosku poruku spasenja – otkupljenja isključivo kroz vjeru u Kristovu žrtvu krvi na križu. Ovaj odlomak im posebno govori.

Bili su:
• Jednom prosvijetljeni evanđeljem.
• Okušali nebeski dar vječnog života.
• Kušali dobru Božju Riječ o istinama Novog saveza.
• Okušali su moći budućeg doba – budućeg doba kraljevstva kada se Krist vrati.
• Bili su dionici Duha Svetoga.

Ali sada su otpali, jer su bili pod pritiskom da se vrate židovstvu nijekanjem Krista Isusa. Otpali su otpadništvom, odrekavši se vjere u Krista. Stavili su Ga na otvorenu sramotu. Bilo je to odricanje ili dezerterstvo, a nakon što su to učinili, bilo je nemoguće ponovno se obnoviti do pokajanja. Koliko god se trudili savijati ove stihove, ovdje je prilično jasno da se radi o vjernicima.

A Duh izričito govori da će u posljednja vremena neki odstupiti
od vjere priklanjajući se zavodničkim duhovima i đavolskim naukama.
– 1. Timoteju 4:1

Ne možete odstupiti od vjere ako nikada niste bili u vjeri. A znamo da će neki otići u posljednjim danima. Ako ne vjerujete da je to istina, pogledajte koliko je značajnih kršćana napustilo kršćansku vjeru, odreklo se vjere u Isusa Krista i postali ateisti samo u posljednjih 10 godina. Reći da nikada nisu bili vjernici bilo bi teško, a reći da su još uvijek spašeni nakon odricanja od svoje vjere, bilo bi još teže.

Tada će vas predavati na muke i ubijati vas; i svi će vas narodi zamrziti radi moga imena.
I tada će se mnogi sablazniti, te će izdavati jedan drugoga i mrziti jedan drugoga.
I ustat će mnogi lažni proroci i mnoge će zavesti. I zato što će se nepravda umnožiti,
ljubav će mnogih ohladnjeti; ali tko izdrži do svršetka, taj će biti spašen.
– Matej 24:9-13

Isus je bio taj koji je rekao da će se ljudi, kad postanu teška vremena, odvratiti od svoje vjere. To je bilo očito tijekom progona u komunističkom Sovjetskom Savezu. Sovjetska policija ponudila bi vam poštedjeti život ako biste otvoreno zanijekali kršćanstvo i prijavili svoju kršćansku braću komunističkoj partiji. I dan danas kineske i druge komunističke vlade na isti način progone kršćanske vjernike.

Ako možete ostati spašeni nakon što ste se odrekli Isusa, zašto je onda Isus tražio od nas da ostanemo čvrsti do kraja?

I vas, koji ste nekoć bili otuđeni i neprijatelji u svom umu po opakim djelima,
a sada vas je izmirio u njegovom ljudskom tijelu, po smrti, da vas izvede pred sebe svete,
bez mane i bez krivnje, ako ustrajete u vjeri, utemeljeni i utvrđeni
te se ne udaljite od nade evanđelja koje ste čuli, koje je propovijedano
svakom stvorenju što je pod nebom i kojem sam ja, Pavao, postao službenik;
– Kološanima 1:21-23

Jeste li vidjeli riječ ako u Pavlovoj izjavi? Prema ovom stihu, trebamo ostati u svojoj vjeri, utvrđeni i čvrsti, a ne pomaknuti se s nade koju pruža evanđelje. Neki, međutim, odlučuju dragovoljno odstupiti od vjere, zbog čega je Pavao osvrnuo se na uvjetnu frazu ako, slijedeći istinu o našem pomirenju Kristovim fizičkim tijelom.

One su nevjerom odlomljene, a ti vjerom stojiš. Ne budi bahat, nego strahuj!
Jer ako Bog nije poštedio prirodnih grana, pazi možda ni tebe neće poštedjeti.
Zato promotri dobrotu i strogost Božju: strogost, prema onima koji su pali,
a dobrotu prema tebi da ostaneš u dobroti njegovoj; inače ćeš i ti biti odsječen.
– Rimljanima 11:20-22

Koristeći primjer izraelskog naroda i kako su oni bili odsječeni zbog nevjere, Pavao tvrdi da smo mi, nežidovi, spašeni vjerom i trebamo ostati u Njegovoj dobroti ili ćemo u suprotnom i mi biti odsječeni. Zašto upozoravati na mogućnost ako vjernike nije moguće odsjeći?

Pazite, braćo, da ne bi u nekome od vas srce bilo zlo, nevjerno,
udaljavajući se od Boga živoga. Nego opominjite jedan drugoga svaki dan,
dok se još zove ono ʻdanasʼ, da netko od vas ne bi otvrdnuo zavodljivošću grijeha.
Jer smo postali sudionici Kristovi ako onaj početak pouzdanja čvrsto zadržimo do kraja.
– Hebrejima 3:12-14

Pisac Poslanice Hebrejima obraća se braći koja bi mogla sakriti grešna, nevjernička srca koja bi se mogla odvratiti od živoga Boga. Još jednom potvrđuje da dijelimo i uživamo sigurnost u Kristu ako se čvrsto držimo do kraja.

Ovu ti zapovijed predajem, sine Timoteju, prema prethodnim proročanstvima
u vezi s tobom da po njima možeš vojevati dobar rat, držeći vjeru i dobru savjest,
koju su neki odbacili i doživjeli brodolom vjere.
Među njima je Himenej i Aleksandar, koje sam predao Sotoni da se nauče ne huliti.
– 1. Timoteju 1:18-20

Pavao govori o dvojici vjernika koji su doživjeli brodolom. Vjera je poput broda koji nas vodi od točke A do točke B, ali taj brod može biti uništen. Sjećate li se Titanika? Možete odabrati skočiti s broda ako želite, ali bolje je ostati u čamcu za spašavanje.

Ja sam istinski trs, a moj Otac je vinogradar. Svaku mladicu na meni koja ne donosi plod uklanja,
a svaku koja donosi plod on čisti da bi donijela više ploda. Vi ste već čisti po riječi
koju sam vam govorio. Ostanite u meni, i ja u vama! Kao što mladica ne može donijeti ploda
sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs,
vi ste mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo ploda;
jer bez mene ne možete ništa učiniti. Ako tko ne ostane u meni,
baca se van kao mladica i osuši se; onda ih skupljaju i u oganj bacaju pa izgore.
– Ivan 15:1-6

Alternativni prijevod drugog stiha (prijevod Muke) je da On podiže svaku granu koja je jalova. Grane koje On baca u stihu 6 su one koje ne ostaju u trsu. Netko može pokušati upotrijebiti logiku s ovom ilustracijom i reći: pa grane nikako ne mogu odlučiti ne ostati, ali prema Isusu, to je moguće. Stih 5 kaže da smo mi, ljudska bića sa slobodnom voljom, grane. Ne možemo koristiti ljudsku logiku da pokušamo objasniti duhovne istine. Moramo dopustiti da Riječ Božja odgaja naše razumijevanje, a ne dopustiti da naše razumijevanje pokušava obrazovati Božju Riječ.

Krist postaje nedjelotvoran svima vama koji se opravdavate Zakonom; otpali ste od milosti.
– Galaćanima 5:4

Riječ “otuđen” znači “odvojen” i “otuđen”. Ovaj stih uči da se onaj tko se pokušava opravdati Mojsijevim zakonom odvojio od Krista i izgubio blagodati Kristove milosti, koja uključuje spasenje.

Braćo, ako tko među vama odluta od istine pa ga tko vrati,
neka zna da će onaj koji vrati grešnika s njegovog pogrešnog puta,
spasiti dušu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha.
– Jakovljeva 5:19-20

Ovo počinje riječju “braća”, tako da možemo znati da je ovo napisano spašenim kršćanima. Jakov zatim nastavlja: “Ako je tko među vama”, označavajući da se ova izjava odnosi na druge kršćane. Izjavio je da kršćanin može odlutati od istine! Također je rekao da bi, ako bi vjerni, kršćanski sluga vratio nazadnog kršćanina Bogu, vratio Božje dijete koje je klasificirano kao izgubljeni grešnik. A što kaže tekst da bi ovaj vjerni vjernik učinio? Spasio bi DUŠU OD SMRTI! Jakov ovdje nije mislio na fizičku smrt; nego je mislio na duhovnu smrt! Dakle, evo dobrog pitanja za one koji su pretplaćeni na teoriju “Jednom spašen, zauvijek spašen”:

Kako možemo spasiti dušu drugog kršćanina od smrti (vječne odvojenosti od Boga),
ako se u jednom trenutku ta osoba smatrala spašenom i smatrala se da je uvijek spašena?

4. John Wesley koji je sažeo učenje “jednom spašen, uvijek spašen” zaključuje ili pretpostavlja da na neki način:

– Nijedna svjetiljka Djevice ne može se ugasiti… (Matej 25:8)
– Nijedna obećavajuća žetva ne može se ugušiti trnjem… (Matej 13:7)
– Nijedna grana u Kristu se nikada ne može odsjeći zbog nepridržavanja… (Ivan 15:6)
– Oprost se nikada ne može izgubiti… (Matej 18:32)
– Nijedno ime se ne može izbrisati iz Božje knjige… (Otkrivenje 3:5; Izlazak 32:33)
– Nijedna sol nikada ne može izgubiti svoj okus… (Matej 5:13)

“Jednom spašen, uvijek spašen”, kaže da nitko nikada ne može:

“Uzaludno primite milost Božju” (2. Korinćanima 6,1)
“Pokapati [svoje] talente”(Matej 25:18)
“Zanemariti tako veliko spasenje”(Hebrejima 2:3)
– “Osvrnuti se” nakon što su stavili [svoju] ruku na plug… (Luka 9:62)
– Niti “zanijekati Gospodina koji ih je kupio” i “dovodi na sebe brzu propast” (2. Petrova 2:1)
– Nitko, niti tijelo vjernika, nikada ne može postati toliko mlako da će ih Isus izbaciti iz svojih usta… (Otkrivenje 3:16)

“Jednom spašen, uvijek spašen” će tvrditi da:

– Ako ste izgubljeni, nikada niste ni bili pronađeni (Ivan 17:12)
– Ako netko padne, nikada nije niti stajao (Rimljanima 11:16-22; Hebrejima 6:4-6)
– Ako je netko ikada bio “izbačen”, nikada niti nije bio unutra, i “ako bi ikad uvenuo”, nikada nije bio pričvršćen za lozu i bio jednom zelen (Ivan 15:1-6)
“Ako se netko povuče” dokazuje da nikada nije imao od čega se povući (Hebrejima 10:38,39)
– Ako netko ikada “padne u duhovnu tamu”, nikada nije bio prosvijetljen (Hebrejima 6:4-6)
– Ako se “opet zapletete u zagađenje svijeta”, to pokazuje da nikada niste pobjegli (2. Petrova 2:20)
– Ako ste “odbacili spasenje”, nikada ga zapravo niste imali (Hebrejima 10:35; Psalmi 51:11)
– Ako od svoje vjere napraviš brodolom, tamo za početak nije bilo broda vjere!! (1. Timoteju 1:19)

5. 1. Ivanova 2. koja se bavi antikristima, a ne oni koji nazaduju, koristi se za tvrdnju da ako ste “izgubili” svoje spasenje, to znači da ga nikada niste imali.

Dječice, posljednji je čas! I kao što ste čuli da Antikrist dolazi,
već i sada su se pojavili mnogi antikristi. Odatle znamo da je posljednji čas.
Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas. Jer da su bili od nas, ostali bi s nama.
Ali oni iziđoše kako bi se očitovali da nisu svi od nas.
– 1. Ivanova 2:18-19

Istina je da postoje lažna obraćenja ljudi koji nose duh antikrista. Također je istina da kada je sijač posijao sjeme, samo je 1 od 4 vrste tla dalo dobru žetvu.

Nije svatko tko dođe ispred crkve ili podigne ruku moliti grešnikovu molitvu nanovo rođen. Ali reći da je svaka osoba koja se udaljava od Krista antikrist i nikada nije spašena, velika je stvar. Dosta stihova koje smo već obradili dokazuju suprotno.

6. Logika “jednom spašen, uvijek spašen” u najboljem je slučaju puna pogreška.

Na primjer, kažu, “jednom kada se nanovo rodiš, ne možeš biti nerođen” i stoga ne možeš izgubiti svoje spasenje. Ali postoje mnoga duhovna bića koja su nekoć bila Božja djeca. Na primjer, postojala su anđeoska bića poput Lucifera i drugih koja su sudjelovala u njegovoj pobuni i sada su izvan Božje obitelji. Biblija često koristi sliku obitelji i braka kako bi ilustrirala duhovnu stvarnost pripadnosti Bogu. No, svi znaju da se možete odreći vlastite obitelji, pa čak i razvesti se od supružnika.

Drugo logično obrazloženje je da je spasenje vječno, ali ako ga možete izgubiti onda to znači da je spasenje samo privremeno. Kao što sam već spomenuo, Biblija nigdje ne nagovještava da je nemoguće odreći se ili izgubiti svoje spasenje nakon što ga primimo. Sveto pismo je jasno – vjernik može nazadovati, novčić se može izgubiti, ovce mogu zalutati, a sin može postati rasipnik. Onaj koji nazaduje je na opasnom tlu i treba ga izazvati na pokajanje, kako njegovo nazadovanje ne bi dovelo do otpadništva. Možemo uzeti u obzir i Judu Iškariotskog, koji je bio dio Isusovog unutarnjeg kruga, ali ga je na kraju izdao i počinio samoubojstvo.

7. Kršćani ne mogu izgubiti svoje spasenje, ali mogu namjerno odlučiti izgubiti svoje spasenje odlazeći od Gospodina.

Uvjereni smo da će pravi vjernici uživati ​​u sigurnosti svog spasenja. Ne trebamo se bojati da ćemo izgubiti spas kao novčanik koji ispadne iz džepa u neopreznom trenutku. Sveto pismo nas kao vjernike uvjerava u Božju opskrbu i snagu njegova Svetoga Duha. Priznanje da postoji stvarna opasnost u nazadovanju i da smo u stanju napustiti svoje spasenje, ne znači da bismo trebali živjeti u stalnom strahu da ćemo učiniti nezamislivo.

Na primjer, putnik koji leti avionom, njemu je zajamčeno će stići na odredište. Sigurno će stići na odredište osim ako ne odluči učiniti nešto ludo poput otvaranja vrata kabine i iskakanja vani. Izgubiti spas je kao iskočiti iz aviona.

Ovce moje slušaju glas moj; i ja ih poznajem, i one me slijede.
I ja im dajem život vječni te neće propasti dovijeka,
i nitko ih neće ugrabiti iz ruke moje.
– Ivan 10:27-28

Samo obećanje koje se argumentira u korist “vječne sigurnosti” nije bezuvjetno nego uvjetno! Oni kojima je dano obećanje vječnog života su oni koji “čuju njegov glas i slijede ga”. Doista, nitko ih ne može oteti iz Isusove ruke, ali se oni sami mogu staviti izvan Njegove ruke.

Kršćani ne mogu izgubiti svoje spasenje,
ali mogu namjerno odlučiti izgubiti svoje spasenje.

8. Kršćani ne gube svoje spasenje boreći se s kušnjama i grijehom, već prakticirajući bezakonje.

Ovdje postoji ogromna razlika između borbe s grijehom i življenja u grijehu.

Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko,
nego onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima. Mnogi će mi reći u onaj dan:
‘Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime prorokovali i u tvoje ime zloduhe
izgonili i u tvoje ime mnoga silna djela činili?’ I tada ću im priznati:
‘Nikada vas nisam upoznao! Odstupite od mene, vi koji bezakonje činite!’
– Matej 7:21-23

Ovdje se Isus odnosi na zlikovce koje nikada nije poznavao; oni nisu među onima koji su se spasili i potom udaljili od Njega. Nikada nisu bili spašeni. Pogledajte njihovo stanje: oni prakticiraju bezakonje. Vježba je ono što tim za slavljenje naše crkve čini kako bi bolje pjevali. Kada nešto vježbate, želite postati bolji u tome.

Kršćani ne prakticiraju grijeh, oni se bore s grijehom.

Ako su naime po spoznaji Gospodina i Spasitelja Isusa Krista odbjegli od prljavština svijeta
i ako se opet u njih upletu i budu nadvladani, posljednje stanje bude im gore od prvotnoga.
Ta bolje bi im bilo da nisu spoznali puta pravednosti negoli, pošto ga spoznaše,
okrenuti se od svete zapovijedi koja im je predana.
– 2. Petrova 2:20-21

Ako vjernik neprestano, namjerno, svojevoljno, i svjesno prakticira grešan način života, on samog sebe postavlja na ‘opasno tlo’.

Jer ako svojevoljno griješimo pošto smo primili spoznaju istine,
više nam ne preostaje žrtva za grijehe, nego neko strašno iščekivanje
suda i bijesni oganj koji će proždrijeti protivnike. Tko prezre Zakon Mojsijev,
umire bez milosrđa na riječ dvojice ili trojice svjedoka.
Zamislite koliko će goru kaznu zavrijediti onaj koji Sina Božjega pogazi
i nečistom smatra krv Saveza kojom je bio posvećen i ogriješi se o Duha milosti.
– Hebrejima 10:26-29

9. Ako kršćanin može izgubiti svoje spasenje, to znači da se Duh Sveti može oduzeti.

Bog je oduzeo svoj Duh od kralja Šaula, iako je Šaul u početku bio ubrajan među proroke, prorokovao je i govorio u jezicima (vidi 1. Kraljevima 10:9-13 i 16:14). Drugi spis ističe da je kralj David u pokajanju zavapio Bogu da mu ne oduzme svoj Duh.

Ne odbaci me od lica svojega, i Duha svoga Svetoga ne uzmi od mene!
– Psalmi 51:11

Pavao piše u Efežanima 1 da nas je Bog nakon što smo povjerovali u Krista zapečatio “tim Svetim Duhom obećanja”.

U njemu ste i vi, pošto ste čuli riječ istine — evanđelje spasenja svojega,
u njemu ste, pošto uzvjerovaste, i zapečaćeni Duhom obećanim Svetim.
Duh Božji je Božja jamčevina da će nam On dati naslijeđe koje nam je On obećao,
i da nas je On otkupio da budemo Njegova stečevina.
On je to učinio kako bi ga mi mogli obožavati i proslaviti.
– Efežanima 1:13,14

Riječ “zapečaćen” ne znači biti zaglavljen ili zatvoren unutra. To znači biti “obilježen” ili obilježen privatnim pečatom koji označava vlasništvo. Ali Pavao također piše u Efežanima:

I ne žalostite Duha Svetoga Božjega kojim ste zapečaćeni za dan otkupljenja.
– Efežanima 4:30

Konačna misao:

Sveto pismo nas dosljedno uči da čovjek ima moć slobodnog izbora između života i smrti i da Bog nikada neće prekršiti tu moć. Pravi vjernik može namjerno odlučiti otpadništvo, odbaciti Božju milost i predati svoje spasenje. Mi smo sigurni i zaštićeni u Isusu, ali ako Ga na kraju odbacimo, gubimo svoj siguran položaj u Njemu. Ipak, možemo biti uvjereni da je Božja milost, koja nas je spasila, uvijek prisutna da nas upozori, provjerava, ohrabri i podrži.

Autor: Vlad Savchuck
Prijevod: Čedo Todorović
Izvor: pastorvlad.org

POGLEDAJTE VIDEO

Happy
Happy
0
Sad
Sad
0
Excited
Excited
0
Sleepy
Sleepy
0
Angry
Angry
0
Surprise
Surprise
0
Vjera