0
0
“Tako je i jezik malen ud, a velikim se ponosi.
Gle koliko svega mala vatra zapali!”
– Jakov 3:5 BKJ
Postoji priča o jednoj ženi u Engleskoj koja je došla svom vikaru sa grižnjom savjesti. Vikar ju je poznavao kao običnu tračaricu – ona je gotove sve u selu omalovažavala. “Kako se mogu popraviti?” preklinjala je. Vikar je rekao: “Ako se želite pomiriti sa svojom savješću, uzmite vreću guščjeg perja i bacite po jedno na trijem svake kuće koju ste oklevetali.” Kad je to učinila, vratila se vikaru i rekla: “Je li to sve?” “Ne”, rekao je stari mudri ministar, “sada morate otići, i skupiti svako pero i sve mi morate vratiti.” Nakon dugog vremena žena se vratila bez ijednog pera. “Vjetar ih je sve raznio”, rekla je. “Moja dobra ženo”, rekao je vikar, “tako je i s tračevima. Neljubazne riječi lako se izgovaraju, ali ih više ne možemo vratiti.”
Molitva danas
Neka moje riječi o drugome budu riječi koje su izgovorene u duhu Tvoje ljubazne dobrote, Oče.
Prijevod: Čedo Todorović
Izvor: billygraham.org
