Markovo evanđelje

“Jer ni Sin čovječji nije došao da mu se služi, nego služiti i dati svoj život kao otkupninu za mnoge.”
– Marko 10:45

Marko je bio jedan od suradnika apostola Pavla i pošao je zajedno s njim na njegovo prvo misijsko putovanje. No iz knjige Djela apostolskih saznajemo da je Marko napustio njega i njegove suputnike te se vratio u svoj zavičaj (vidi 13:13 i 15:37.38).

Prošlo je nekoliko godina prije nego li je ponovno spomenut Marko i njegova služba za Krista; no u svojoj posljednjoj poslanici koju je napisao, Pavao je za Marka izjavio da mu je „koristan za posluživanje“ (2. Timoteju 4:11).

S obzirom na takvu prošlost, nalazimo da je spomena vrijedno to što je Bog Marka upotrijebio za to da Isusa opiše kao savršenog slugu, što je glavni vid Markova evanđelja. Očigledno je Marku vlastita pogreška otvorila oči u pogledu njegova Gospodina kao savršenog, odanog Sluge Božjeg.

Ključna riječ u tome evanđelju je „odmah“. Ono što je Gospodina Isusa kao čovjeka na Zemlji obilježavalo bilo je to što je neprestano bio djelatan u službi svojega Boga. Za razliku od Mateja i Luke, Marko u svojem evanđelju nije naveo Isusovo rodoslovlje. Zašto i bi? Ono što je važno u pogledu sluge nije njegovo podrijetlo, nego njegova vjernost. Kod Isusa je to bilo savršeno; nije bilo nikakva propusta. Sve je bilo usredotočeno na ispunjenje poslanja koje mu je bio dao Bog, a to je bila Njegova pomirbena smrt na križu, Njegovo uskrsnuće i uzašašće.

Na svršetku Markova evanđelja uskrsloga Gospodina vidimo u Nebu, dok Njegovi učenici nastavljaju djelo koje je njihov Učitelj bio započeo ovdje na Zemlji.

Današnje čitanje: Ponovljeni Zakon 2,1-13 · Matej 20,1-16

Izvor: gbv-online.org

Vjera