Rob vlastitih požuda

“Jer i mi smo nekoć … robovali raznim požudama i nasladama.”
– Titu 3:3

Mali hrčak trči u svojem kotaču koji se neprestano okreće. Kako je to dosadno! Tu i tamo se odmori, a potom se cijeli postupak ponavlja.

Nekoć je kolo koje se pokretalo nogama bilo gorka stvarnost za mnoge ljude. Zbog toga što se neprestano okretalo bilo je prikladno za mnoge zadaće. Još i danas se u mnogim zemljama u razvoju takva monotona radna naprava upotrebljava za napajanje obradivih površina. U nekim jezicima je naziv toga kotača postao poslovičan izraz za glupu, nepromjenjivu aktivnost.

Koliko ljudi još uvijek pati od takvog posla koji razara dušu? Nije li, ustvari, uživanje postalo takav svakodnevan kotač? Pritom ne mislimo na današnje hobije, različite djelatnosti kojima se čovjek bavi u dokolici, premda su neki od njih neprihvatljivi Bogu pa čak i zavređuju Njegovu osudu. Jesmo li svjesni da jedna razonoda, jednostavno, mora zamijeniti drugu? Ljudi su nezasitni – i hrčkov se kotač i dalje okreće. Kako je to dosadno!

Što, ustvari, dobivamo od svojih zabava? I tko nas, ustvari, potiče da uvijek iznova uranjamo u njih, a da od njih ne dobivamo nikakvo zadovoljenje?

Vele da ljudima treba zabava. U pravu su. Ali na taj način ne može se naći istinska i trajna radost, i to je ono što želimo istaknuti. Za pravu radost nužna je nepomućena savjest. To je moguće steći jedino u povezanosti s Bogom, i ne bez Isusa Krista. Putem Njegove zastupničke žrtve na križu oni koji su uznemireni mogu biti oslobođeni pritiska vlastite loše savjesti. I budući da Bog ne zna za promjenu, njihova se radost nikada neće umanjiti.

Današnje čitanje: Ponovljeni Zakon 8:1-20 · Matej 23:13-22

Izvor: gbv-online.org

Vjera