Bogat, a glup (1)

“I reče: „Ovo ću učiniti: srušit ću svoje žitnice i sagraditi veće pa ću ondje skupiti sav svoj urod i svoja dobra. I reći ću svojoj duši: Dušo, evo imaš mnogo dobara u zalihi za mnoge godine; počivaj, jedi, pij i uživaj.“
– Luka 12:18.19

S tom usporedbom Gospodin Isus Krist je prikladno prikazao koliko je bezumno uzdati se u zemaljski posjed i, čineći to, izgubiti iz vida vječnost. Radilo se o poljodjelcu koji nije znao kamo spremiti svoju obilnu žetvu. Osigurati ono što je teško i s mukom stečeno te živjeti od plodova svojega truda koliko je god dugo moguće, tko to ne bi poželio? S gospodarstvenoga gledišta to je bilo razborito. Tako dugo dok sve ide dobro, to je sasvim isplativ cilj.

No preostaju neka pitanja, i to pitanja koja uglavnom nastojimo izbjeći. Je li taj uspjeh bio ishod njegova vlastitog rada ili su ga omogućile neke druge okolnosti? Što bi se bilo dogodilo ako bi nastupila gospodarska kriza, zakazala žetva ili počeo rat? Ne postoji li neka viša sila, na koju mi ne možemo utjecati a koja svime upravlja, naime naš velik i svemoćan Bog, koji je iznad naših neprestanih zahtjeva? Mi hotimice izbjegavamo takva pitanja i ponašamo se kao da nismo obvezni nikome.

Potom dolazi odlučujuće pitanje: Koliko će zaista potrajati ono čime smo se opskrbili? Može li sve naše djelovanje i uspjeh u prošlosti zaista osigurati pouzdanu budućnost? Sutra pročitaj što, riječima Isusa Krista, o tome ima za reći sâm Bog.

(nastavlja se)

Današnje čitanje: Brojevi 23,13-30 · Matej 13,44-50

Izvor: gbv-online.org

Vjera