Krumpiri spoticanja

Da bi nešto postalo tradicijom nije odviše bitan ni način ni razlog. Gotovo je isključivo bitno da se na takav način ili iz tog razloga nešto radi i događa već jako dugo vremena. Tradicije su često čovjekov pokušaj da zaustavi vrijeme. Nisu sve tradicije u svijetu loše, ali u odnosu s Bogom tradicija često vodi u življenje po pravilima umjesto po vjeri i vodstvu Duha Svetoga. U pogrdnom smislu zovemo to “religija”, jer se sve religije svijeta zasnivaju na djelima i ponavljanju istih.

Bog je sa Židovima sklopio Zavjet koji je za njih značio prije svega obveze i zabrane. Bili su jako ponosni na svoj odnos s Bogom, no na koncu im je jedino preostala tradicija, sjećanje na živu Božju prisutnost među njima. Znajući da će tako ostati bez ijednog sveca, Bog je poslao Isusa da kroz svoje djelo očisti njih, nas, sve ljude svijeta i po Novom Zavjetu vrati Božji Zakon u naša srca. Međutim, ljudima je i dalje često lakše ČINITI nego VJEROVATI. Ljudima su draža pravila, propisi, mrtvo slovo na papiru od živoga Boga koji prema mjeri vjere daje živjeti i djelovati po njegovoj volji.

Jedan šaljiv primjer toga je krumpir. Naime, krumpir potiče iz Južne Amerike, te su ga Španjolci u 16. stoljeću donijeli u Europu. Tu se krumpir prvo proširio na Italiju i Englesku, te je čak hvaljen kao pokretač Industrijske Revolucije u 18. stoljeću Premda je krumpir bio jeftina hrana u to doba gladi, teško se širio u Njemačku i Francusku, a najteže u Rusiju. Sve do 1840. krumpir nije uspijevao prodrijeti u Rusiju, a tada je Katarina Velika otpočela sa uvođenjem sadnica. Kako to nije rezultiralo željenim efektom, vlasti su izdale službenu naredbu seljacima da uzgajaju krumpire. Ova prisila je urodila odbijanjima i neredima koji su trajali tri godine. Zašto? Jedan od glavnih razloga je bilo to što ruska Crkva nije prihvaćala biljku koja se ne spominje u Bibliji. Jaka je bila i predrasuda da je krumpir zapravo „Đavlova jabuka.“ To u Bibliji naravno ne piše. Čak štoviše u Novom Zavjetu jasno na više mjesta piše kako se ne griješi protiv Boga jedući što je izraelcima zabranjeno u Starom Zavjetu, te se navodi: „Kraljevstvo se Božje ne sastoji u jelu i piću, nego u pravednosti, miru i radosti po Duhu Svetom“ (Rimljanima 14:17), Rusima je ipak jednostavnije bilo gladovati odbijajući krumpir i pritom su još mislili da “služe Bogu”.

Krumpir iz priče, međutim, je tek ilustracija iz prošlosti. Naš je problem što ljudi i danas često žele živjeti po navici, tradiciji, predrasudama, jer im se čini lakše organizirat život u niz pravila i držati ih se. Još gore, često mislimo da Božju milost zaslužujemo vlastitim djelima, kojima pridajemo “religiozno značenje”. Sve je to mimo Boga i Riječi Božje zapravo: samozvano bogoštovlje. Pavle to zove životom po Zakonu. Živimo li u navici, mi tražimo sigurnost koja nije ukorijenjena u Bogu, a vjerujući da našim djelima ispiremo ili sprječavamo vlastite grijehe, umanjujemo vrijednost Isusa, onoga koji je umro i uskrso zato jer ljudi vlastitim djelima nisu mogli prići Bogu.

Što je pak lakše: ne jesti krumpir, svinjetinu, školjke, lignje, hobotnicu, ili vjerovati u Isusa, njegov čisti život i savršenu žrtvu kroz smrt na križu (za nas)?

Zašto ljudi tako često biraju djela prije vjere?

Pa vjera će uroditi pravim plodovima duha i u poslušnosti Bogu će “vjernik” a ne “održavatelj pravila” činiti ispravna i Bogu ugodna djela.

Ljudi se djelima „opravdavaju“ i “hvale” pred drugim ljudima, a što je s pravednošću pred Bogom? Upravo spasenje i život po vjeri, kaže Pavle, isključuju tu nadutost i samopravednost (Rimljanima 3:27).

Slava pripada Bogu, naši krumpiri ili ne-krumpiri tu ne pomažu.

Prestanimo im se klanjati, to su “mrtva djela”.

Istina je ta, kako Pavao kaže, da nam Zakon samo može ukazati na grijeh. A ljepši dio istine je da smo u vjeri slobodni tog Zakona: „Zaista, dok smo bili u tijelu, grešne su strasti, koje Zakon čini djelatnima, djelovale u našim udovima tako da su donosile rod za smrt. A sad, umrijevši onomu koji nas je držao u ropstvu, postali smo slobodni od Zakona tako da služimo u novom duhu, a ne u starom slovu.“ (Rimljanima 7:5-6)

Rusija je danas, nakon Kine, prvi proizvođač krumpira u svijetu.

Autor: Ivan Bilić
Izvor: rijeczivota.hr

Vjera