Kad se uspaničimo, brinemo i bojimo

Apostol Pavao piše: “Vjeran je Bog koji vas je pozvao u zajednicu sa Sinom svojim, Isusom Kristom, Gospodinom našim” (1 Korinćanima 1:9).

Ovaj jedan redak otvara nam istinu koja nas može provesti kroz svaku oluju života. Tu je jednostavna istina koja može sačuvati naša srca u počinku kad se sve oko nas trese. Tu je Riječ Božja koja nas može sačuvati od straha koji sad zahvaća čitav svijet.

Ta istina je ovo: Božju vjernost učimo odgovarajući na poziv da ostanemo u zajednici s Isusom. “… pozvao vas je u zajednicu sa Sinom svojim, Isusom Kristom …”

Nismo pozvani da se uzdamo u svoju vlastitu pamet. Nismo pozvani da se uzdamo u tijelo, u ljude niti u išta što je od ovoga svijeta. Isus nas poziva: “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti” (Matej 11:28).

Sam Krist naš je mir, naše pouzdanje i zadovoljstvo. Ja doživljavam ogromno zadovoljstvo kad po vjeri vidim svog Gospodina u slavi – kako me ljubi, poziva u svoju divnu nazočnost, govori mi da je on svedostatan. Ne moram ga preklinjati niti ga se bojati. Što više u svemu gledam u Isusa, više znam da je zadovoljan jer bez vjere nije mu moguće ugoditi.

Nažalost, mnogi koji doista ljube Isusa često se u vrijeme krize uspaniče, brinu i boje. Vrijeme troše pokušavajući odgonetnuti putove bijega ili kako da podnesu svoju kušnju. Ne obraćaju pozornost na njegov poziv da “dođu i večeraju” s njim. Ne govorim o provođenju sat vremena ili nešto slično svaki dan u molitvi. Govorim o usredotočenosti na njega tijekom čitavog dana, “bez prestanka moleći” (1 Sol 5,17). To je jednostavan, tih razgovor – kad mu govorimo i više ga upoznajemo, tako da u krizna vremena ne trebamo užasnuti juriti u tajnu klijet molitve i vapiti za pomoć poput stranca.

On čuje sve vapaje, glasne i tihe, i uvijek će nam u svojoj vjernosti odgovoriti.

Autor: David Wilkerson
Izvor: Put Života

Vjera