Bog nikada ne diže ruke

“Tko od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, ne ostavi u pustinji devedeset i devet i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe?” 
– Luka 15:4

Isus ovdje govori o ovci koja je bila u stadu. Jasno, to predstavlja jednog člana Kristovog stada kojega je dobri pastir dobro hranio. Međutim, ova ovca se izgubila te je pastir pošao da je nađe.

Pogledajte što Isus ovdje kaže o pastiru: “On ide za izgubljenom dok je ne nađe.” Bog nikada ne diže ruke ni od jedne ovce koja mu pripada i odluta. Umjesto toga, on odlazi da je nađe, zagrli i vratu natrag u stado.

Jednostavno rečeno, možete otići tako daleko u grijeh da dospijete na sam rub pakla, ali on će još uvijek ići za vama. David svjedoči: “Ako u Podzemlje (pakao) legnem, i ondje si” (Psalam 139:8).

Svi smo čuli izraz “pakao na zemlji”. Takav je život onih koji bježe od Boga. Njihov krevet u paklu na koji liježu je strašno stanje. To znači biti zarobljen grijehom, nošen tako daleko od Gospodina da se na kraju pada u beživotan drijemež. Uz taj drijemež dolazi i neprekidni strah koji šapće: “Padat ćeš sve dublje u pakao. Nikada se više nećeš vratiti Bogu.”

Kristova poruka nam glasi: “Možda si prostro svoj ležaj u paklu, ali nisi tako duboko u grijehu da te ja ne bih mogao dosegnuti i primiti otvorenih ruku.”

Kad pastir nalazi izgubljenu, povrijeđenu ovcu, nosi to ranjeno stvorenje u svoju kuću. Tad poziva sve svoje prijatelje i susjede te kaže: “Radujte se sa mnom, jer sam našao svoju izgubljenu ovcu” (Luka 15:6).

“Tako će biti veće veselje na nebu zbog jednog grešnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćanja” (Luka 15:7).

Autor: David Wilkerson
Izvor: Put Života

Vjera