Priznaj svoju bezvrijednost i grešnost

“Kada Šimun Petar to vidje, pade on Isusu do koljena, rekavši: „Idi od mene, jer sam grešan čovjek, Gospodine.“”
– Luka 5:8

U petom poglavlju Lukina evanđelja nalazimo izvješće o osobnom susretu Šimuna Petra s Isusom Kristom. Petar je Gospodinu dao na raspolaganje svoj ribarski čamac, tako da je On s njega mogao govoriti mnoštvu. Tako je on, kao nitko drugi, iz neposredne blizine mogao slušati Isusov govor.

Potom se dogodilo nešto izvanredno: na Gospodinovu zapovijed Petar je ulovio vrlo mnogo riba – i to usred bijela dana i protivno svim pravilima ribarenja. No najprije se bio usprotivio: „Učitelju, svu noć smo se trudili i ništa nismo ulovili“, no ipak je dodao: „Ali na tvoju riječ spustit ću mrežu“ (red. 5). To čudo je duboko potreslo sve koji su bili prisutni; no Petar je pao Isusu do nogu i rekao: „Idi od mene, jer sam grešan čovjek, Gospodine.“

Zašto je Petar tako govorio? Gospodin ga ni na koji način nije ukorio, nego je učinio čudo kojemu se on mogao radovati. Ono što je iz Petra izvuklo to priznanje bilo je to što je shvatio da pred njim, nakon što je otkrio djelić svoje božanske veličine i slave, stoji Sin Božji.

Svjesnost Božje svetosti mora svakoga od nas dovesti do toga da prizna svoju bezvrijednost i grešnost. Nitko nema nikakav položaj pred Bogom, zato što smo, kao grešnici od naravi, izgubljeni. Ali Gospodin je došao potražiti i spasiti izgubljene. Tko god povjeruje u Njega, prima Njegovo otkupiteljsko jamstvo: „Ne boj se“ (red. 10).

Današnje čitanje: Brojevi 15:22-41 · Matej 10:32-42

Izvor: gbv-online.org

Vjera