Uhićen

“Evo, za mir imam veliku gorčinu.”
– Izaija 38:17

Moji su roditelji vjeru u Krista našli kada sam još bio malo dijete. Nas djecu odgajali su u svjetlu Biblije i učili nas tome da slijedimo Isusa. Odlazio sam s njima na kršćanske susrete i bio u dobrim vezama s drugim mladim kršćanima. To nije bilo samo nešto izvanjsko. Rano sam shvatio da sam grešnik i da trebam Isusa Krista kao svojeg Spasitelja. Stoga sam priznao svoju krivnju Bogu i zahvalno vjerovao da je Krist umro i za mene.

S vremenom je moj život postao površniji. Kao mlada osoba mogao sam osjetiti gdje i kako iskoristiti prigode. To me odvelo u dodir s ljudima mutne pozadine. Jednoga dana me jedan od tih znanaca pozvao da pođem s njim u njegovu banku pa da nakon toga zajedno odemo u grad.

Začudo, dugo nije izlazio iz banke pa sam na posljetku izišao iz vozila i pošao ga potražiti. Kada sam ga ugledao i krenuo prema njemu, u tome me je spriječila policija. Taj „prijatelj“ se, očigledno, ogriješio o zakon pa su pretpostavljali da sam i ja povezan s njim. Odveli su me do sljedeće policijske postaje i zadržali me svu noć u ćeliji, zato što sam poricao sve za što su me optuživali. Ja zaista nisam učinio ništa pogrešno.

Ta noć postala je prekretnicom u mojem životu. Promi­šljao sam o godinama svoje mladosti i postao svjestan da kao istinsko Božje dijete, premda nisam činio ozbiljne grijehe, nisam nepodijeljena srca slijedio Krista. Bila je to gorka tableta. Otada sam naumio živjeti odlučno za svojeg Učitelja. To se isplati i On to zaslužuje!

Današnje čitanje: Brojevi 8:1-26 · Matej 6:16-23

Izvor: gbv-online.org

Vjera