Zahtijevamo li svoja prava?

“Krist Isus … ponizio se i postao pokoran do smrti, i to smrti na križu. Stoga ga je Bog i preuzvisio … da se Isusovu imenu prigne svako koljeno … i da svaki jezik prizna da Isus Krist jest Gospodin, na slavu Boga Oca.”
– Filipljanima 2:5-11

Jednom sam sa svojim ocem, koji je vršio nadzor nad vodotocima i šumama, vozio šumskim putem kojim je bilo zabranjeno prometovati. Uskoro smo se našli suočeni s golemim vozilom koje je prevozilo debla. Vozač je počeo srdito vikati na nas: „Zar niste vidjeli znak?“ Nepristojnim riječima izlio je svu svoju srdžbu, no moj mu je otac smireno pružio ispravu koja je potvrđivala njegove ovlasti. Vidljivo zbunjen, vozač je odmah uvidio da je upravo uvredama bio obasuo svojeg pretpostavljenog pa se počeo silno ispričavati. Još uvijek nasmiješen, moj otac je okrenuo vozilo i zaustavio se na proširenom dijelu puta, gdje smo se mogli mimoići.

Kada je Isus živio na Zemlji, njegov identitet bio je nepoznat većini njegovih suvremenika. One koji su mu se rugali mogao je ušutkati otkrivši im svoju božansku slavu, no On je došao u velikoj poniznosti. Kao Bog, Isus se ponizio tako što je postao čovjekom. Kao čovjek, ponizio se toliko da se dao razapeti. Kada je bio napadnut, nije uzvraćao. On nikada nije zahtijevao svoja prava.

Da je On dao svoju „ispravu“, što bismo na njoj vidjeli? „Sin Božji“ (Luka 1,35), „Stvoritelj svijeta“ (Hebrejima 1:2), „Kralj kraljeva“ (Otkrivenje 19:16), „Bog silni“ (Izaija 9:6), „Sudac živima i mrtvima“ (Djela 10:42). Poniznost Njegove slavne osobe privlači nas k Njemu. Nju je Gospodin otkrio zato da bismo je mi mogli živjeti: „Neka u vama bude isto mišljenje koje bijaše i u Kristu Isusu“ (Filipljanima 2:5).

Današnje čitanje: Brojevi 7:30-65 · Matej 5:33-48

Izvor: gbv-online.org

Vjera