Pouzdajmo se u Boga i u mraku

Abraham je godinama s vjerom čekao na rođenje Izaka. Tako i mi možda moramo učiti ustrajati vjerovati iako odgovori na molitvu kasne. I mi možda moramo naučiti pouzdavati se u Boga u mraku.

“Tko god se od vas Jahve boji, nek posluša glas Sluge njegova! Tko u tmini hodi, bez tračka svjetlosti, nek se uzda u ime Jahvino, nek se na Boga svog osloni” (Izaija 50:10).

Ne mora li i dijete naučiti pouzdavati se u svoje roditelje u mraku? Koliko više onda mi koji smo spašeni, koji smo nanovo rođeni, koji smo se pokajali za svoje grijehe i oprani smo u Isusovoj krvi, koji vjerujemo u Sina Božjega za potpuno i besplatno spasenje! Koliko se više mi trebamo pouzdavati u našega svemoćnog nebeskog Oca čak i kad nas ponekad poziva da hodamo u mraku!

Je li David uvijek bio na vrhu brda? (Čitajte Psalme!) Je li Pavao uvijek bio izvan zemlje nevolja i muka? (Čitajte 2 Korinćanima 11:23-33; 2 Korinćanima 12:1-10; Filipljanima 4:13). Kako ćemo mi sami ikada upoznati istinsku dubinu naše vlastite ljubavi za Boga i njegove za nas ako ne dopustimo da budemo kušani i isprobani? Sjetimo se riječi “sve” iz Rimljanima 8:28: “Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube; onih koji su odlukom Božjom pozvani.”

O, imati u samom srcu srca to jednostavno djetinje pouzdanje u Boga koje razveseljava njegovo srce! Prije više godina razmišljao sam: “Tako je teško imati vjeru. Teško je vjerovati.” Gospodin je odmah progovorio mom srcu: “Nije teško vjerovati. Čak se i dijete može uzdati. Ne moraš razmišljati da se uzdaš.” Kako su godine prolazile, to mi je bilo ohrabrenje i utjeha.

“Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor” (Izreke 3:5). Kad smo poslušni ovoj riječi i pouzdajemo se u Gospodina svim svojim srcem, ne preostaje nam srce kojim bismo se brinuli, bojali i drhtali. Čak se ne smijemo “oslanjati” na vlastiti razum. Ne dajmo mjesta sumnji ili strahu! Oduprimo se đavlu! Ne dajmo mu mjesta (Jakov 4:7-8; Efežanima 4:27).

Autor: W.C.Moore
Izvor: Put Života

Vjera