Oni “koji propadaju” i onih “koji su spašeni”

“Jer propovijedanje o križu ludost je onima koji propadaju, ali je nama koji smo spašeni sila Božja.”
– 1. Korinćanima 1:18

Neka vrlo religiozna starija gospođa sav svoj život je pohađala crkvu. Sada se nadala da će je Bog, kada joj dođe vrijeme za umrijeti, učiniti prikladnom za Nebo.

S vremena na vrijeme dolazila bi na čitanja Biblije, koja su vodila dva nanovo rođena kršćanina. Kada se vratila kući s jednog od tih susreta, neki su je rođaci upitali: “Bako, je’l da ti voliš ta dva propovjednika?” – “Ne znam; jer ne mogu ih potpuno shvatiti. Jedan od njih o ljudima govori kao da već imaju spasenje. No ja nisam sigurna da u našem gradu ima ikoga tko bi bio tako dobar. Drugi ih u svojim propovijedima prikazuje tako lošima kao da su izgubljeni i idu izravno u pakao. Nikada nemaju neku poruku za mene osobno.” Očigledno je da sebe nije smatrala ni dovoljno dobrom za Nebo ni dovoljno lošom za pakao.

Današnji biblijski redak pravi razliku između samo dvije skupine ljudi: onih “koji propadaju” i onih “koji su spašeni”. Ovi drugi su oni koji su bili izgubljeni jednako kao i oni drugi, ali su se tada okrenuli Bogu i vjerom primili Gospodina Isusa Krista. Oni shvaćaju da su Božji sveti zahtjevi u potpunosti zadovoljeni Kristovom pomirbenom smrću na križu.

Svatko tko misli da bi trebao biti dovoljno dobar za Nebo, spada u one koji propadaju. On mora uvidjeti da nas nikakvo ljudsko “krpanje” ne može dovesti do Boga. No put spasenja je priznati svoju životnu krivnju, okrenuti se Bogu i vjerovati u Isusa Krista i Njegovu pomirbenu smrt.

Izvor: gbv-online.org

Vjera