Trajna žrtva paljenica

Trajna žrtva paljenica

“Nadab i Abihu, sinovi Aronovi … priniješe tuđi oganj pred GOSPODINOM, koji im on ne bijaše zapovjedio. I iziđe oganj od GOSPODINA i proždrije ih; i poginuše pred GOSPODINOM.”
– Levitski zakonik 10:1.2

U Božjem svetištu u pustari na mjedenom se žrtveniku danomice prinosila “trajna žrtva paljenica”, tako da se miris žrtve bez prestanka dizao Bogu i On je mogao prebivati usred svojeg naroda (Izlazak 29:38-46). Svaka druga ognjem prinošena žrtva trebala se prinositi isključivo na tome ognju, kao i miomiris koji se prinosio u svetištu.

Grijeh Nadaba i Abihua bilo je to što su pred GOSPODINOM prinijeli tuđi oganj: oganj za svoje kadionike nisu uzeli s toga žrtvenika. Zbog toga su morali podnijeti Božju kaznu.

U središtu svakog okupljanja u Gospodinovo ime Krist treba biti u središtu a Sveti Duh pobuđujuća sila, inače Gospodin neće biti suglasan s time. Želimo li ugoditi Bogu, naše štovanje treba biti u “duhu i istini”. “Tuđi oganj” je sve što nije uvedeno pod vodstvom Svetoga Duha; to jest uvedeno putem ljudskog napora (čak i uz najbolje namjere), samovoljno ili je dio crkvene tradicije. Izvanjski to može izgledati plemenito i poticajno, no vidi li Bog u tome Kristovu skupocjenost i priznaje li snagu Duha, koji tu skupocjenost donosi pred Njega? To je jedino pitanje koje nam danas postavlja slučaj Nadaba i Abihua.

Jednostavnost misli i srce koje je prijemčivo za naučavanje Božje riječi preduvjeti su štovanja koje, u snazi Svetoga Duha, nailazi na Božje odobravanje.

Izvor: gbv-online.org

Vjera