Mudrost ili ludilo?

“Tko god jednome od ovih malenih dade piti čašu hladne vode samo u ime toga što je učenik, zaista, kažem vam, neće ostati bez svoje plaće.” “A dobro činiti i dijeliti s drugima ne zaboravljajte, jer takve su žrtve ugodne Bogu.”
– Matej 10:42; Hebrejima 13:16

Švedska princeza Eugenija bila je dirnuta pozivom na pomaganje siročadi u svome gradu. Prodala je sve svoje dijamante da im sagradi dom. Mnogo godina nakon toga jedan član kraljevske obitelji prisjetio se toga što je nazivao glupim postupkom.

“Glupost?” odvratila je princeza. “Bilo je to nešto najrazboritije što sam učinila u životu. Svaki put kada odem u sirotište vidim svoje dijamante gdje svjetlucaju u radosti te djece, i tisućustruko sam nagrađena.”

Nije pogrešno posjedovati bogatstvo i materijalna dobra. Ono što je loše jest voljeti novac i uzdati se u ono što je materijalno i time se dičiti. Štoviše, gomilanje dobara dovodi do opasnosti da se osiromaši u pogledu vrijednosti koje se ne mogu kupiti novcem: smiren duh, mir, radost i suosjećanje.

Biblija nam govori kako prekinuti tu vezanost za bogatstvo i snagu novca. To se postiže tako da ga se podijeli. Dar nas oslobađa straha od budućnosti i čini nas svjesnima Božje milosti. Dragi prijatelji kršćani, davanjem mi postajemo nasljedovatelji našeg nebeskog Oca. No trebamo davati radosno i s ljubavlju. Jer, piše apostol, “i da, kako bih nahranio siromahe, razdijelim sav svoj imetak … a ljubavi nemam, ništa mi ne koristi” (1. Korinćanima 13:3). Ne smijemo zaboraviti da dobrotvornim davanjem nikada nećemo zaraditi mjesto u Nebu. Božju nam naklonost omogućava jedino vjera u Isusa Krista i Njegovo otkupiteljsko djelo.

Izvor: gbv-online.org

Vjera