On na sudu neće pogriješiti i prihvatiti mjed za zlato

Dragi čitatelji, na trenutak zamislite da naš Spasitelj traži vjeru sada. “Oči njegove motre, vjeđama proniče sinove ljudske” (Psalam 11:4). Zlato je ono što on traži u kremenu naše prirode. Ovo je predmet njegova kraljevskog istraživanja: “Vjeruješ li u Gospodina Isusa Krista?”

Kad naš Gospodin dolazi i traži vjeru, čini to svojim najsuosjećajnijim karakterom. Naš tekst ne govori: “Kad Sin Božji dođe”, nego: “Kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?” Neobično je čudno da će Isus kao Sin Čovječji nastojati otkriti imamo li vjere ili ne.

I on je kao Sin Čovječji pokazivao vjeru u Boga. U Poslanici Hebrejima spomenuto je u jednoj od točaka u kojoj je on bio učinjen sličan svojoj braći da je rekao: “Ja ću se uzdati u njega” (Hebrejima 2:13). Isusov život bio je život vjere, vjere koja je vapila: “Bože moj, Bože moj!” (Matej 27:46) čak i kad je bio ostavljen. Njegova se borba vjere u velikog Oca vodila na daleko većoj skali od naše protiv svih utjecaja buntovnika koji su bili poredani protiv njega.

On zna kroz kakva žestoka iskušenja prolaze ljudi jer je sam prolazio kroz njih. On zna kako neimaština kuša vjerne i što je vjeri potrebno da može reći: “Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih” (Matej 4:4). On zna kako visina može testirati dušu, jer jednom je stajao na vrhu hrama i čuo vražji šapat: “Baci se dolje, jer … naredit će svojim anđelima za tebe da te nose na rukama.” On zna što znači vjera u usporedbi s lažnim pouzdanjem koje pogrešno razumije obećanje i sasvim zaboravlja zapovijed.

On na Sudu neće pogriješiti i prihvatiti mjed za zlato. On zna što znači biti kušan ponudom časti i dobitka: “Sve ću ti ovo dati”, rekao je đavao, “ako padneš ničice te mi se pokloniš.” On zna kako vjera odbija svu slavu ovoga svijeta jednom hrabrom i brzom rečenicom: “Odstupi, sotono, jer je pisano: ‘Gospodaru, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedinom služi!'”

Autor: C.H. Spurgeon
Izvor: Put Života

Vjera