Nepravda

“I još vidjeh pod suncem sudište, da je ondje zloća, i mjesto pravednosti, da je ondje nepravda.”
– Propovjednik 3:16

Kralj Salomon je promišljao o tome što se događa u svijetu. Njegova opažanja i savjeti zapisani su u Izrekama i Propovjedniku, starozavjetnim knjigama. Sâm Bog ga je nadahnuo da to napiše.

U one dane je, jednako kao i danas, bilo jasno da ni najbolje zakonodavstvo ne može uzeti u obzir svaku okolnost. Kada se radi o pravednosti, čak ni krajnja pozornost u stvaranju zakona ne može zaštititi suce od donošenja pogrešnih presuda. No Salomon je zamijetio nešto drugo: bilo je nepravednih zakonodavaca i sudaca, koji su djelovali nezakonito zato što su bili bezbožni i nisu marili za Boga ni za Njegove zakone.

Takvo postupanje provlači se kroz ljudsku povijest poput skrletne niti; stoga u zemaljskim sudovima ne trebamo očekivati potpuno savršenu pravdu u pogledu Božjeg mjerila. Najveća sudska pogreška svih vremena, osuda Gospodina Isusa Krista, potvrđuje istinitost današnjeg teksta.

Božji zakon i prosudba sasvim su drugačiji. Njegove zapovijedi nisu samo “svete i pravedne”, nego i “dobre” (Rimljanima 7:12). One služe dobrobiti ljudskoga roda. A kada Bog sudi, njegova presuda je pravedna. Na posljednjem sudu najavljenom u Bibliji svatko će priznati da je Bog savršeno pravedan.

Trenutno Bog svoju pravednost otkriva na drugi način: On opravdava one koji vjeruju u Gospodina Isusa Krista. Proglašava ih oslobođenima od sve krivnje (vidi Rimljanima 3:26). Kako to može biti? Krist je nosio krivnju i kaznu svih onih koji se uzdaju u Njega kao svojeg zamjenika na križu.

Izvor: gbv-online.org

Vjera