Priča grčkog povjesničara

“Iziđe sijač sijati svoje sjeme … ono koje je palo među trnje jesu oni koji, kada su čuli, krenu, ali se uguše brigama i bogatstvom i nasladama ovoga života te ne donesu plod do savršenosti.”
– Luka 8-5.14

Neki glazbenik koji se smatrao vrlo nadarenim često je znao svirati na gradskome trgu i ljudi su uživali slušajući skladne zvukove.

Jednoga dana, upravo kada je pomislio da su slušatelji ushićeni njegovom svirkom, zazvonila su zvona na tržnici. U trenutku su svi “obožavatelji” nestali otišavši svaki za svojim poslom. Ostao je samo jedan čovjek i svirač ga je pohvalio za to što on nije zaokupljen svojim poslovima kao ostali. Na to čovjek reče glazbeniku: “Ja sam pomalo nagluh. Rekli ste da je upravo zvonilo?” – “Da, jesam”, odgovori mu ovaj. “Onda moram odmah ići ili ću zakasniti.” S tim riječima žurno je otišao i posljednji slušatelj.

Ljudi sa zanimanjem slušaju i odlaze i tada kada se naviješta Božja riječ, dobra vijest Isusa Krista. Lijepo je slušati o Božjoj ljubavi i dojmljivo je uvidjeti kako je Isus mario za ljude i dao svoj život za njih. No zatim zazvone zvona s tržnice i ono što se bilo čulo odgurne se u pozadinu, zato što “brige, bogatstva i životne naslade” zaokupe pozornost ljudi. U takvom slučaju “trnje” uguši “sjeme” Božje riječi. Moramo primiti Božju riječ u svoje srce, tako da ona može u našem životu razotkriti onu živu obnoviteljsku silu potrebnu za naše vječno spasenje.

Izvor: gbv-online.org

Vjera