Krađa se ne isplati

“Zapovijedi znaš: … Ne ukradi.”
– Marko 10:19

Upozorenje da je zabranjeno krasti često se zna vidjeti u robnim kućama, supermarketima i drugim trgovinama sa samoposluživanjem. Općenito se to upozorenje poprati opisom neugodnih posljedica koje može očekivati onaj tko ne mari za nj. Svatko može vidjeti da je rizik prevelik, ali završava li sve na tome? Pretpostavimo da se isplati krasti i da je rizik neznatan, bismo li se tada ustručavali od krađe?

Do čega je sve došlo! U današnjem svijetu uvelike se izgubila svaka svjesnost o tome da je ono što je pogrešno još uvijek pogrešno, i još gore, da grijeh jest grijeh pred Bogom. Javni proglasi protiv zlih djela imaju slab učinak; čemu se, onda, opterećivati s njima? Umjesto buđenja nečije savjesti, vlasti se mogu nadati jedino tome da će razum prevladati i obuzdati zle postupke.

No nemojmo se dati zavesti! Pravi rizik povezan s činjenjem zlih djela u svijetu nalazi se negdje drugdje: “Jer Bog će svako djelo izvesti na sud, sa svakom tajnom, bilo ono dobro ili zlo” (Propovjednik 12:14). Bog pazi već tada kada se pomišlja na nešto pogrešno.

No Bog je Bog ljubavi. Radije negoli da prijeti osudom, On želi svakoga upozoriti: “Imam li ja uopće ikakva zadovoljstva u tome da bezbožnik umre,” govori Gospodin BOG, “a ne da se obrati od svojih putova i živi?” (Ezekiel 18:23). To obraćenje mora dovesti do Gospodina Isusa Krista, Sina Božjega, čija je pomirbena krv bila prolivena na križu Golgote. Tko god vjeruje u Njega, “ne dolazi na sud” (Ivan 5:24).

Izvor: gbv-online.org

Vjera