Srce mi je na tren zastalo, a onda su mi navrle suze

Srce mi je na tren zastalo, a onda su mi navrle suze

Ako imate ljubaznu riječ, recite je sada. Ako imate neko djelo, obavite ga sada. Ne postoji takva radost u srcu kao rezultat svjesnosti da su one stvari koje ste rekli ili učinili bile izravna volja Božja – neometena i nespriječena!

Prije nekoliko godina podigli smo šator u srcu Seattlea. Bila je to moja prva kampanja u toj krasnoj sjeverozapadnoj zemlji. Bogoslužje na otvaranju bilo je teško jer su mi ti ljudi bili stranci, a i ja sam njima bio stranac. Posljednjih pet minuta moje propovijedi još uvijek nisam znao je li da pozovem ljude do oltara ili ne. Mislio sam da bi možda bilo bolje da osvjedočenje malo više dosegne ljude prije nego “povučem mreže” za Isusa te sam odlučio čekati do sljedeće večeri ili možda do večeri iza da uputim poziv ljudima da prihvate Krista.

Zatim sam u srcu čuo onaj topli glas Duha. Nije to bila riječ opomene, već vapaj u kom sam mogao osjetiti nježnost neba. To mi je gotovo slomilo srce. Duh je šaptao: “Učini to sada. Večerašnju priliku više nikada nećeš imati.” I tako sam, usprkos hladnoći sastanka, pozvao one koji nikada nisu prihvatili Gospodina Isusa Krista da kleknu pred prijestoljem milosti i da se upoznaju s njim – s Kristom – koji može spasiti.

Prva obraćenica bila je jedna Talijanka. Suze su stajale u njezinim očima dok mi je pružala ruku i zahvaljivala što sam je doveo Isusu. Deset dana kasnije, jedan od mojih suradnika propovjednika došao je k meni sa žalosnim vijestima da je te večeri mala Talijanka, kad je napustila šator, tramvajem krenula kući. Kad je iskoračila iz tramvaja, naglo je naletio veliki kamion. Na tom križanju bilo je mračno; svjetla kamiona bila su vrlo mutna i sudar je bio strašan.

Odnijeli su je u obližnju kuću, ali prije nego je preminula, poslala je poruku propovjedniku koji je gotovo propustio uputiti joj poziv do oltara: “Recite bratu Priceu da sam spremna”, rekla je, “jer znam da idem u zemlju gdje ću vidjeti moga Spasitelja.” Kad su se zavjese vremena spustile preko njezinih očiju, anđeli iz zemlje slave zapjevali su joj dobrodošlicu kući. Kad mi je moj prijatelj propovjednik to ispričao, srce mi je na tren zastalo, a onda su mi navrle suze. Samo smo Gospodin i ja znali kako sam bio blizu da propustim priliku te večeri.

Autor: Charles S. Price
Izvor: Put Života

Vjera