O, kako bih htio …

Postoji i nešto što bih volio da je učinjeno prije Isusova dolaska. To je duh prve crkve na koji smo, kako se čini, potpuno zaboravili. Kako bih volio vidjeti rušenje barijera između ljudi Gospodnjih i ponovno rađanje duha zajedništva i ljubavi koji je nesumnjivo krasio crkvu Pentekosta i dane koji su slijedili.

Tada je Crkva bila više od zgrade. U onim danima bila je više od lokalne zajednice. Bila je više od malih sustavâ u kojima smo mi zarobljeni unutar zidina naše vlastite zgrade, unutar zidina naših tumačenja. Crkva tada nije bila načinjena od cigle, stakla i morta. Crkva je bila tijelo muškaraca i žena. Svi su oni imali objavu križa i prihvatili su Čovjeka koji je umro kao svoga Krista i Spasitelja. Ono što ih je tada povezivalo nije bila dogmatika i tumačenje, nego duboka ljubav za Isusa koja je činila da ljube jedni druge.

Možda ih je progonstvo učinilo da se tako potpuno oslanjaju na Duha Svetog. Kad su došli lakši dani, možda su malo više uveli ljudski element jer nisu toliko osjećali potrebu za božanskim vodstvom. Kako god, počelo je rasti sektaštvo. I danas ga imamo među sobom. I ne mislim da ćemo ga se ikada riješiti. To znači, dok Isus ne dođe. Ono je tako duboko ukopano. Ono je tako čvrsto postavljeno da ništa osim Njegove divne nazočnosti nikada neće učiniti da ljudi zaborave na barijere koje ih razdvajaju.

Kad on dođe, bit će samo jedno tijelo. Bit će samo jedna Crkva kad on okupi svoje vlastite u svoj zagrljaj. Kako sam se često crvenio dok smo pjevali: Nismo podijeljeni, jedno tijelo smo; jedni u vjeri i nauci, jedni u ljubavi.

To nije istina. Podijeljeni smo. Nismo jedno u nauci. Nismo jedno u vjeri. Nismo jedno u ljubavi i milosrđu. O, kako bih htio da jesmo! Ono za što molim i nadam se prije nego Isus dođe nije toliko rušenje denominacijskih zidova i svih barijera vjerovanja. Za to nemam dovoljno vjere. Ali ono što želim jest povratak onog duha i ljubavi koji će zajednicu kršćana činiti vratima kroz koja će Duh Sveti moći pomazivati Kristovo tijelo kao nikada ranije.

Dok ovo pišem, mogu čuti Isusove riječi kako odzvanjaju u mom srcu: “Dječice moja … novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas” (Iv 13:34).

Autor: Charles S. Price
Izvor: Put Života

Vjera