Razdoblje kušnje

Razdoblje kušnje

“I reče Ahab Obadiji: “Pođi zemljom do svih izvora vode i do svih potoka; možda nađemo trave da sačuvamo na životu konje i mazge, da ne ostanemo bez sve živine.””
– 1. Kraljevima 18:5

U Izraelu oko tri godine nije pala kiša niti pak je bilo rose, upravo kao što je to bio prorekao prorok Ilija. No to razdoblje kušnje nije izazvalo nikakvu promjenu u srcu kralja Ahaba. Nije mu sinulo da ta suša ima išta s neznabožačkim idolopoklonstvom u koje je on uveo Izrael.

Sada je kralj pošao u potragu za travom zajedno sa svojim glavnim upraviteljem Obadijom. To je izgledalo razumno, premda se Ahab nije trebao baviti samo posljedicama suše. Trebao je potražiti razlog za nju. Tada bi uvidio da je živi Bog, od kojega se on bio odvratio, uskratio kišu kako bi ga naveo da izmijeni svoje putove.

Ahabovo ponašanje možemo uočiti i u naše doba. Danas ne nedostaje teškoća; naše doba obiluje krizama. No koliko se ljudi pita u čemu je razlog za te probleme? Pogreška se prečesto pripisuje susjedima, poslodavcu, vladi ili prirodi, na što mi teško možemo utjecati, ako uopće možemo.

No svaka zemaljska nesreća ujedno je i bogomdani znak čovjeku, koji se odvratio od Njega. Bog nas voli i ne želi nas otjerati u vječnu propast. Stoga se svakoga potiče na to da sluša Božji glas koji nas, čak i putem nesreće ili velike potrebe, poziva da se okrenemo Njemu i budemo spašeni.

Izvor: gbv-online.org

Vjera