Mene je to navelo da razmislim. A vas?

Mnogi ste čuli priču koju je ispričala Harriet Beecher Stowe o svome snu u vezi s dolaskom Gospodnjim. Možda bi bilo dobro da vas ukratko podsjetim na nju. Čini se da je spisateljica Čiča Tomine kolibe trebala kratak odmor od svoga rada i bila je potaknuta otići u malo selo na jugu zemlje da se oporavi i odmori.

Pretpostavljam da je to selo imalo tipičnu glavnu ulicu i kad su u subotu navečer ljudi dolazili u grad da obave kupovinu, svaki od njih pozdravljao je svakog drugoga oslovljavajući ga osobnim imenom. Bilo je to jedno od onih malih ugodnih mjesta gdje je svatko poznavao svakoga. Neki od vas možda ne biste voljeli živjeti u takvom mjestu, ali vjerujte mi, ono ima svoje blagoslove.

Dok je bila ondje, Harriet Beecher Stowe imala je jedan san. Sanjala je da ju je posjetio anđeo i rekao joj da Gospodin ponovno dolazi za nekoliko dana. Nije se moglo pogriješiti u identifikaciji anđeoskog poslanika.

Njegova poruka bila je vrlo naglašena: Isus dolazi. Kad je konačno otišao, ova dobra kršćanka počela je razmišljati o ljudima u toj zajednici i pitala se jesu li spremni susresti se s Isusom. I tako je posjetila mesara. Našla ga je u mesnici. Ispričala mu je o anđeoskoj posjeti i obavijestila ga da Gospodin ponovno dolazi na zemlju na kojoj je bio razapet. Štoviše, dolazi za nekoliko dana. Mesar je bio kršćanin. Pripadao je crkvi. Pjevao je, molio i svjedočio. Ali kad je čuo da Gospodin Isus ubrzo dolazi, uspaničio se. “Ne”, povikao je, “ne može doći tako brzo! Postoje neke stvari koje moram prije toga obaviti. Postoje neke stvari koje moram raščistiti. Ne mogu se spremiti na vrijeme. Znam da dolazi, ali nikada ga nisam očekivao da će doći u ovakvo vrijeme.”

Zaprepaštena i žalosna, pogledala ga je, a onda napustila mesnicu. Zatim je našla trgovca mješovitom robom, ali i tu se dogodila ista stvar. Zatim je išla od kuće do kuće i otkrila da nitko nije spreman za Isusov dolazak. Posjetila je i župni dvor u kojem je živio čovjek Božji koji je bio na glasu kao vrlo duhovan. Ali i njegovo lice je problijedjelo te je otkrila da i kod njega postoje određene stvari koje mora obaviti.

Njezin san činio se vrlo, vrlo stvaran. Kad se u zoru konačno probudila, otkrila je da je njezin san ostavio neizbrisiv dojam na nju. Što je više o njemu razmišljala, ostavljao je dublji dojam na nju. A onda je došao dan Gospodnji.

Zvono na seoskoj crkvi pozivalo je ljude na molitvu. Kad je Harriet Beecher Stowe ušla u onu zgradu, odlučila je da će im ispričati svoj san. Tako je i učinila. Ispričala ga je na takav način da su se ljudi koje je sanjala, a koji su sjedili u crkvi, počeli osjećati kao da se to stvarno događa. Okupili su se oko oltara i počeli se ispitivati u svjetlu Riječi Božje jesu li spremni za Isusov dolazak.

I mene je to navelo da razmislim. Jer njegov dolazak je stvarno blizu.

Autor: Charles S. Price
Izvor: Put Života

Vjera