“Majko! Majko! Pogledaj kroz prozor!”

Pogledajmo kuću na brijegu. Dođi sa mnom, brate, da pogledamo kroz prozor. Vani je mračno, nitko nas neće vidjeti. Pred ognjištem vidimo slomljen obiteljski krug. Tu sjedi otac. Njemu zdesna sjedi majka. Uz nju stariji brat. Do njega je prazan stolac. Skupili su se na obiteljsku molitvu prije nego pođu na počinak. Otac otvara obiteljsku Bibliju; stavlja očale i počinje čitati o Pastirovoj velikoj ljubavi za ovcu koja je zalutala. Gleda majku; gleda starijeg sina; zatim gleda prazan stolac. Oči mu se zarose dok se spušta na koljena i kaže: “Pomolimo se!” Svi kleče i mole.

Poslušajmo molitvu starog oca. Dubokim dršćućim glasom preklinje pred prijestoljem milosti: “O Bože, sačuvaj mog dječaka ovu noć gdje god bio. Ne dopusti da još dalje silazi. O Bože, daj da vidi strahotu života u grijehu. I, Gospodine, pomozi mu da se vrati kući. Reci mu da ga mi još uvijek volimo. Reci mu da očekujemo njegov povratak otkad nas je napustio. Tako nam nedostaje. Reci mu da smo sačuvali njegovo mjesto za stolom i da je njegov stolac za obiteljskim oltarom prazan. O, Bože, želimo da …” ali ostatak njegove molitve tone u neiskazanoj žalosti. Na kraju se dižu s koljena. On ide i grli majku kojoj je potrebna utjeha.

Iza udaljenog brda pojavljuje se jutarnje sunce. Sluge su budne. Doručak je gotovo spreman. Stari se otac odijeva uz prozor i vidi kako niz udaljeno brdo tetura neki lik. Kad se malo približi, vidi da je momak u krpama. Kosa mu je puna prljavštine. Lice neobrijano. Noge pune modrica i krvave. Ne miriše dobro. Podsjeća na nekoga tko je bio u svinjcu. O da, to izgubljeni momak dolazi kući. Od kuće nije otišao takav. O, ne! Ali dolazi kući!

Otac se prestaje odijevati i zuri u lik koji tetura. Nešto mu govori da je ovaj momak njegov mlađi sin. Oči mu odbijaju vjerovati. “Majko! Majko!” viče. “Pogledaj kroz prozor! Je li to naš dječak?” “To je moj dječak, da! Hvala Bogu, naš dječak dolazi kući.” Majčino srce odmah ga prepoznaje. Otac juri iz kuće i trči prema momku. Momak ga vidi i pita se što će mu otac reći. Zaustavlja se i počinje drhtati. Pokušava se prisjetiti malog govora koji si je u mislima složio: “Oče, sagriješio sam nebu i tebi …”

Nije bilo potrebe da se i dalje prisjeća. Otac je bacio ruke oko svog dječaka. Otac je znao što je u mladićevu srcu i nije bilo potrebe ni za kakvim njegovim govorom. Njegov je otac obavio sav govor: “Ovo je moj sin. Došao je kući!” I, okrećući se slugama koje su se okupile, zapovijeda: “Brzo, donesite haljinu, onu najbolju, i obucite ga! Stavite mu na ruku prsten a na noge sandale! Dovedite ugojeno tele te ga zakoljite da jedemo i da se veselimo, jer mi ovaj sin bijaše mrtav i oživje, bijaše izgubljen i nađe se.”

To je Bog! To je Bog! Tako se on ponaša prema grešniku koji se kaje za svoje grijehe i dolazi tražiti oproštenje. Brate, sestro, što ćeš ti učiniti ove večeri? Jesi li i ti izgubljen i sad krećeš na pravi put? Odlaziš li od Boga ili dolaziš natrag k njemu? Što činiš s talentom koji ti je Bog dao? Jesi li ga zakopao? Trošiš li Božje bogatstvo u grijehu i razuzdanom životu?

Nemoj zaboraviti da je sigurno, kao što je sigurno da si večeras ovdje, plaća za grijeh smrt. Jednoga dana reći ćeš da je put prijestupnika težak. O, mladi čovječe i mlada ženo, ne isplati se služiti đavlu!

Ali isplati se služiti Isusu! To je istina za mlade ljude i to je istina za tebe koji gledaš sunce kako nestaje na zapadnom nebu.

Autor: Charles S. Price
Izvor: Put Života

Vjera