Srebrna zvijezda

“Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina da tko god u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni.”
– Ivan 3:16

Nedugo nakon Drugoga svjetskoga rata neki je čovjek šetao sa svojim sinčićem ulicama velikoga američkoga grada. Tu i tamo ugledali bi srebrnu zvijezdu postavljenu na prozore nekih kuća. One bi svima davale na znanje da je sin obitelji koja živi u toj kući poginuo u ratu. Na nekim prozorima bile su i po dvije zvijezde. Obitelji iz tih kuća izgubile su dvojicu sinova. Dijete je počelo brojiti srebrne zvijezde.

Dok su išli dalje svojim putem iznenada se na nebu između dva visoka nebodera pojavila večernja zvijezda. Dječak je uzviknuo: “Tata, zar je i Bog dao svojega sina?” Otac je uzeo sina za ruku i osjećajno mu rekao: “Da, Bog je dao svojega Sina za naše spasenje.”

Bog je znao kako će ljudi ovdje na Zemlji primiti Njegovog ljubljenog Sina: s jaslama kad se rodio i križem kada je umro. Unaprijed je znao za nemilost i mržnju koju će prema Njemu imati vođe, za sve uvrede, huljenje, batine i čavle kojima su mu poboli ruke i noge.

Bog je znao sve to, ali je ipak dao svojega Sina za ljudski rod. To je učinio iz čiste ljubavi prema nama. Mi smo bili potpuno nedostojni toga: bili smo Njegovi neprijatelji. No Bog je iskazao svoju ljubav prema nama “time što je, dok još bijasmo grešnici, Krist umro za nas” (Rimljanima 5:8).

Sada je na nama da otvorimo svoja srca ljubavi Božjoj tako da to priznamo i vjerujemo (vidi 1. Ivanovu 4:16).

Izvor: gbv-online.org

Vjera