Zadivljujuća milost

“Bog … nam je progovorio po svome Sinu … po kome je i načinio svjetove; koji je sjaj slave njegove i savršeni otisak njegove osobe. Isusa, zbog pretrpljene smrti tek malo nižega od anđelâ, vidimo … da on milošću Božjom okusi smrt za svakoga.”
– Hebrejima 1:1-3; 2:9

Možemo li uistinu shvatiti što je našem Gospodinu značilo to da se s Neba spusti u ovaj užasan svijet? On, Sin Božji, od vječnosti je bio u Očevu domu i u Očevu naručju.

Bog je po svome Sinu već prije stvaranja Zemlje načinio anđele. Nebrojeni anđeli čekali su na najmanji znak kako bi se pokorili Njegovoj riječi i učinili ono što je Njemu ugodno. Serafi su klicali: “Svet, svet, svet je GOSPODIN nad vojskama”, kao što je Izaija izvijestio “kad je vidio njegovu slavu i o njemu govorio” (Izaija 6:3; Ivan 12:41).

Sin je k nama na Zemlju došao s te pozornice slave gdje je sve bilo u skladu s Njim, gdje je sve svjetlo i ljubav, gdje se ne može naći tama i gdje Bog prebiva u nepristupačnoj svjetlosti.

Ovdje je trebao živjeti okružen grijehom, mržnjom i tamom, i to tamom toliko neprobojnom da svjetlo nije moglo izazvati nikakvu promjenu u svijetu. On koji je svjetlo morao je trideset i tri godine živjeti okružen moralnom tamom ovdje gdje mu se sve protivilo. Ovdje je našao samo grijeh i mržnju, nikakvu slogu s Bogom od strane Njegovih stvorenja, niti pak ljubav ili postupak prožet poštovanjem prema Njemu.

No On koji je u Nebu bio predmetom Božje ljubavi i radosti, došao je na ovu neprijateljski nastrojenu pozornicu zato da “okusi smrt za svakoga”. Koje li zadivljujuće milosti i neshvatljive ljubavi!

Izvor: gbv-online.org

Vjera