Čovjek boli

Čovjek boli

“Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.”

Kakve rane? Reći ću vam kakve. Prije nego su moga Gospodina odveli na golgotski križ, prije nego se uopće popeo na obronak Golgote, prije nego su uopće razapeli tijelo Kneza mira između dvojice zločinaca na brežuljku u obliku lubanje izvan Jeruzalema, prema rimskom običaju vezali su ga za to drvo i bičevali mu tijelo rimskim bičem koji se sastojao od devet kožnih kvrgavih uzica. Udarac za udarcem padao je za njegova jadna leđa i to ga je tako oslabilo da je posrćući nosio svoj vlastiti križ Putem trpljenja do mjesta raspeća. Zbog boli u vlastitom tijelu nije bio u stanju nositi križ. Da bi mogao obaviti pomirenje za vas, morao je ponijeti bol. Da bi vas mogao osloboditi od smrti, morao je umrijeti; da bi vas mogao osloboditi od boli, morao je podnijeti bol. On je ponio vašu bol. Bol i bolest su na svijetu jer je na svijet došao grijeh. A Isus je došao da uništi djela đavolska i da spasi čovjeka od grijeha i od posljedica grijeha.

Slijedite me.

Bičevali su ga, šibali, čupali mu bradu. Izaija 52 nam govori da mu je lice bilo tako unakaženo da više nije bio nalik ljudskom biću. Trpio je i nikada ne bi trpio da nije bilo potrebno. Kad se smračilo, kad se zemlja potresla, kad su se grobovi otvorili, Bog Otac u tom je tragičnom trenutku raspeća sakrio svoje lice i njegov jedinorođeni Sin, ljubavni dar njegova srca, ne bi to podnio da to nije bilo neophodno.

Ali bilo je neophodno. “Njegove nas rane iscijeliše.” On je ponio naše žalosti, on je ponio naš jad, on je na svoje vlastito tijelo uzeo našu bol. Sâmo srce istine pomirenja znači da je on ponio vaš grijeh; on je platio kaznu za vaš grijeh. Na vašem mjestu; umjesto vas. To su dvije osnovne riječi na kojima je podignuta čitava građevina čitave filozofije pomirenja. Od toga ne možete pobjeći.

Vjerujem u iscjeljenje jer je Krist platio za njega. A s obzirom da je platio za njega, trebam li ga sad izbaciti iz Pisma? Hoću li ga izbaciti iz svoje teologije? Hoću li ga izvaditi iz Riječi, izvaditi iz pomirenja, te reći: “Običavao je liječiti bolesne, ali se promijenio. Doktori su digli ruke od tebe, sestro, Božja volja je da trpiš. Bog će primiti slavu iz tvog tumora ili raka. Znam da je iscjeljenje bilo, ali sada ga nema.”

Ne postoji ni zrno Pisma koje bi to potkrepljivalo. Dopustite mi ponoviti. On je u svome tijelu ponio naše grijehe i naše boli; on je ponio naše žalosti i naše jade. Da bismo mi bili sretni, on je morao postati “čovjek boli”. Bol je rezultat grijeha. Prije grijeha u Edenu nije bilo boli. On je ponio naše boli.

Da ih nije ponio, mi sami bismo ih trebali nositi. To je što pomirenje znači; to je zašto je bilo neophodno da Krist trpi. To je čitavo Evanđelje, a kad čovjek to povjeruje i prihvati, otvaraju mu se veliki putovi koje njegove noge mogu gaziti do slave, mira, istine, spasenja i iscjeljenja, putovi gdje teče rijeka života, gdje teku vode iscjeljenja.

Autor: Charles S. Price
Izvor: Put Života

Vjera