“Jesi li spašen?”

“U pravednosti svojoj izbavi me.”
– Psalam 31:1

Neki sudac koji je bio poznat po svojoj nepodmitljivosti ležao je na samrti. Njegovo poštenje u tome pogledu uvijek mu je donosilo zadovoljstvo. No sada dok je ležao na bolesničkoj postelji nemirno je mislio na budućnost. Mučila ga je misao da je, usprkos svojem iskrenom i primjernom životu, grešnik i da ga Bog ne smatra pravednikom.

Neki prijatelj ga je upitao: “Jesi li spašen?” Kada je na to odgovorio niječno, prijatelj je nastavio: “A želiš li biti spašen?” – “Da, želim,” odgovorio je sudac, “ali ne bih htio da Bog postupi pogrešno spašavajući me.” Htio je biti spašen pravedno, na temelju pravednosti.

Kod Martina Luthera taj se problem iskazao u drugom svjetlu. I on je sebe vidio kao grešnika i današnji biblijski tekst izazvao je tjeskobu u njemu. Ne bi li Bog u svojoj pravednosti trebao kazniti grešnika? Kako ga, onda, može spasiti? Nije mu pomoglo ni čitanje poslanice Rimljanima. Njezino prvo poglavlje ističe da je to što je otkriveno u Evanđelju isključivo Božja pravednost (red. 17).

I onaj sudac i Martin Luther našli su rješenje. Radilo se o tome da je Božja pravednost bila zadovoljena na križu Golgote. Istodobno je potpuno objelodanjena Njegova ljubav prema izgubljenim grešnicima. Krist je na križu nosio Božju pravednu kaznu kao Zamjenik grešnikâ. Na taj način Bog postupa pravedno kada opravdava izgubljene grešnike koji mu se obrate vjerujući u Isusa Krista i prihvate Njegovo pomirbeno djelo za sebe (vidi Rimljanima 3:26).

Izvor: gbv-online.org

Vjera