Novo rođenje

Nakon što je stvorio svijet, Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku. Stvorio je duhovno biće nalik sebi, s kojim je mogao komunicirati i imati zajedništvo. Bog i čovjek bili su bliski. Bog nije želio da čovjek bude Njegova marioneta, te mu je dao slobodnu volju, mogućnost biranja između dobra i zla. Unatoč tome što ga je Bog upozorio na posljedice grijeha, čovjek je sagriješio, izrazivši time nepovjerenje prema Bogu. Kao posljedica grijeha, čovjek je duhovno umro. Više nije imao blizak odnos s Bogom kao ranije, osjećao se krivim pred Bogom i skrivao se od Njega. Zbog duhovne smrti u čovjeka su ušle grešne misli – misli zavisti, mržnje, osvete, prijevare, bludnosti… Kako u Božjoj bliskoj prisutnosti ne može boraviti nečisto biće, čovjek je bio izagnan iz raja.

“Prema tome, kao što po jednom čovjeku uđe grijeh u svijet, a po grijehu smrt, tako smrt prijeđe na sve ljude jer svi sagriješiše“ (Rimljanima 5:12). Svaki je čovjek sagriješio i zbog toga je duhovno mrtav. Duhovna smrt je osnovni problem svakog čovjeka. Bog voli rješavati stvari u korijenu. Stoga je poslao Krista na zemlju da nas spasi i duhovno oživi.

Kada ga je potajno posjetio ugledan vjerski učitelj Nikodem, Isus mu je objasnio potrebu za ponovnim, duhovnim rođenjem. Isus mu reče: “Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ponovo ne rodi, ne može vidjeti kraljevstva Božjega.” Nikodem ga upita: “Kako se može čovjek ponovo roditi, kad je već star? Može li po drugi put ući u utrobu majke svoje i opet se roditi?” Isus odgovori: “Zaista, zaista kažem ti: ako se tko ponovo ne rodi vodom i Duhom (Svetim), ne može ući u kraljevstvo Božje. Ono što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je. Ne čudi se, što ti rekoh: “Morate se ponovo roditi.“ (Ivan 3:3-7)

Nikodem nije razumio da Isus nije govorio o tjelesnom rođenju, već o duhovnom. Osoba koja je duhovno mrtva, mora se nanovo roditi, duhovno oživjeti, da bi mogla ući u Božje kraljevstvo. Nanovo se rađamo od vode, koja ovdje simbolizira Božju Riječ, i od Duha Svetoga. „Jer ste ponovo rođeni, ne iz raspadljiva, nego iz neraspadljiva sjemena: riječju živoga i vječnog Boga“ (1. Petrova 1:23). Koja je to riječ? To je riječ o Kristu, koji je na sebe preuzeo kaznu za tvoje grijehe, umro za tebe, no potom uskrsnuo i koji je duhovni pobjednik!

U starozavjetno vrijeme novog rođenja nije bilo. Ono je bilo omogućeno kasnije, na temelju Isusove žrtve i uskrsnuća. „Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Vjera srca postiže pravednost, a priznanje usta spasenje“ (Rimljanima 10:9,10). Kroz novo rođenje ulazi se u spasenje. Kada osoba povjeruje u Krista kao uskrslog Spasitelja i prizna tu svoju vjeru usmeno, dogodi se prijelomno čudo u njezinom životu – novo rođenje.

„Ali kad se očitova dobrota Boga, našega Spasitelja, i njegova ljubav prema ljudima, tada nas – ne zbog pravednih djela koja smo mi učinili, već po svom milosrđu – spasi kupelju ponovnog rađanja, obnove koju čini Duh Sveti koga obilno izli na nas po našem Spasitelju Isusu Kristu, da opravdani njegovom milosti, budemo baštinici vječnoga života kojemu se nadamo“ (Titu 3:4-7).

Novo rođenje je duhovna kupelj i duhovna obnova. Duh Sveti okupa prljavog duhovnog čovjeka, da bude čist, te u njega usadi Božju narav umjesto dotadašnje grešne naravi. Apostol Petar rekao je da smo prilikom novog rođenja postali dionicima božanske naravi. Božja narav je pravedna, protivi se grijehu, puna je ljubavi, spremnosti na opraštanje i pomirenje. Novo rođenje je i duhovna obnova. Duh Sveti obnovi tvoj razrušeni, slomljeni duh. Nakon novog rođenja tvoj duh više nije grad u ruševinama, već obnovljen i lijep.

Svatko tko je nanovo rođen postaje baštinik vječnoga života. Bog je riješio problem zbog kojeg je čovjek bio protjeran iz raja – uklonio je duhovnu smrt i nanovo nas rodio.

Kada bi se prilikom novog rođenja promijenio izvana toliko koliko se promijeniš iznutra, ni tvoji najbliži te ne bi prepoznali! „Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo“ (2. Korinćanima 5:17). Zbog toga što je stari duhovni čovjek nestao, psovka otpadne s usta nanovo rođenog vjernika, jer je više nema u srcu. Druge grešne radnje postanu mu neprivlačne i neugodne, jer više nisu dio njegove naravi. Bog je još u Starom zavjetu kroz proroka Ezekiela nagovijestio što će se dogoditi pri novom rođenju: „Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe“ (Ezekiel 36:26,27). Svaki čovjek ima potrebu za spasenjem. Svatko tko primi Krista prima novo srce, u koje su upisani Božji zakoni i koje više nije sklono grijehu, već Božjoj pravednosti. Osoba počne primjećivati nove težnje u sebi, koje su pozitivne i Bogu ugodne. Nakon novog rođenja uslijede i pozitivne promjene u ponašanju i karakteru osobe. One svjedoče ljudima o tome da Krist mijenja živote nabolje.

Autorica: Željka Rupčić
Izvor: rijeczivota.hr

Vjera