Otac, moj Otac, tvoj Otac

“Nitko ne dolazi k Ocu, osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga bili upoznali … Vjerujte mi da sam ja u Ocu i Otac u meni.”
– Ivan 14:6.7.11

Često upotrebljavane riječi i izrazi često znaju izgubiti značenje i više ne izazivati dubok dojam u nama. Kada govorimo o Bogu, često ga nazivamo izrazom “Oče naš”, no uviđamo li u tome izrazu uistinu osjećaj ljubavi, skrbi i nježnosti?

U onom starom savezu, povezanom sa Sinajskim zakonom, Bog još uvijek nije mogao biti otkriven kao Otac vjernikâ. No nakon toga je Sin Božji postao čovjekom, kako bi na svjetlo dana potpuno iznio milost i istinu te obznanio Oca. “Onaj tko je vidio mene, vidio je Oca” (Ivan 1:1-18; 14,9).

Isusova želja nije bila samo to da nam obznani Oca, nego i da nas dovede k Njemu kao ljubljenu djecu, tako da ga možemo nazivati svojim Ocem. Na križu je Krist ostvario okajanje za grijehe svih onih koji svoju vjeru polože u Njega i učinio nas prikladnima za to da budemo sveta djeca svetoga Boga sa svim blagoslovima koji spadaju u takav odnos: skrb, odgoj, učenje, sloboda i bratski odnos ljubavi.

Štoviše, Božja djeca su primila i “duha posinjenja” (Rimljanima 8,15). To je velika istina koju je Gospodin Isus obznanio nakon svojeg uskrsnuća: “Uzlazim k Ocu svojemu i Ocu vašemu” (Ivan 20,17). On nije rekao “k Ocu našemu”, jer je Njegova osobna slava i Njegov jedinstven položaj vječnog Božjeg Sina ostao očuvan i neizmijenjen.

Izvor: gbv-online.org

Vjera