“Jer ne stidim se Kristova evanđelja”

“Jer ne stidim se Kristova evanđelja: ta ono je snaga Božja za spasenje svakomu tko vjeruje.”
– Rimljanima 1:16

Bi li Isusovo Evanđelje što ga je propovijedao Pavao moglo opstati kraj utjecajnih religija koje su imale svoje hramove i oltare u rimskome glavnom gradu? Može li se natjecati s moralnim naučavanjem filozofa? Je li njegova poruka tako prihvatljiva slušateljima da je se ne trebaju stidjeti?

Upravo suprotno, njegova je poruka izazivala ljutnju! No Pavao je naglasio da se on svejedno ne stidi Evanđelja. On je znao da Bog ljude dovodi do spasonosne vjere putem “ludosti propovijedanja”. Stoga je on propovijedao “Krista raspetoga: Židovima sablazan, Grcima ludost” (1. Korinćanima 1:21-23).

Ono što je bilo tako sablažnjivo u njegovu propovijedanju bilo je sljedeće: beznadno sam izgubljen zbog svojih grijeha i od buduće osude ne bi me moglo spasiti ništa da Isus Krist nije umro na križu. To ne djeluje vrlo ugodno i ističe nedostatke svih religija i moralnih zamisli. To kao da poziva na protivljenje.

No Pavao nije htio prilagođavati svoju poruku. Mogao je Isusa propovijedati kao neki uzvišeni učitelj morala i primio bi pohvale. Mogao je Isusa prikazivati kao nekoga tko je donio veliku radost, uklonio životne teškoće ili bar pomogao da ih se lakše podnosi. Mnogi bi se odvažili i postupili drugačije, ali izgubila bi se istinska jezgra poruke: čovjek je izgubljen i treba spasenje!

Spasenje se može dobiti jedino po Kristu i Njegovoj smrti na križu. To je poruka koju ljudi trebaju. Ona donosi spasenje svakome tko je prihvati u vjeri, jer Evanđelje je “snaga Božja za spasenje svakomu tko vjeruje”.

Izvor: gbv-online.org

Vjera