U Reto-centru ponovno živimo, pakao ovisnosti je sada iza nas

U Reto-centru ponovno živimo, pakao ovisnosti je sada iza nas

Pogledi: 160
0 0
Read Time:2 Minute, 42 Second

Bivši ovisnici žive i rade u Reto centru u Zagrebu, svojevrsnoj komuni. Nemaju mobitele ni osobne stvari, ali imaju život i ponovno su iskusii smisao

Kad je saznala koliko tableta gutam, prijateljica mi je rekla da sam ovisna, jer je i sama imala kći koja je imala problem s ovisnošću. Rekla mi je: ‘Idi u komunu’, i ja sam se bez razmišljanja prijavila, priča nam Puljanka Zorana (64), najstarija korisnica Reto – rehabilitacijskog centra za ovisnike u zagrebačkom Retkovcu, koji se radom i molitvom bore protiv ovisnosti zbog koje su zamalo izgubili život.

– Imala sam sve. Obitelj i karijeru. Po struci sam stomatolog, no godinama sam se borila s gutanjem tableta zbog depresivnih faza. Ovamo sam došla s 58 godina. Izgubila sam mir, isprobavala razne lijekove, ali i mnoge druge alternativne metode. Danas tvrdim da nema lijeka za dušu u obliku tableta. Bježala sam od svega, nigdje nisam mogla naći svoj mir. Ništa mi nije pomoglo, ni tablete, ma baš ništa.

– Obitelj i djeca su mi u Belgiji, imam i dvoje unuka te često idem k njima na odmor – kaže Zorana te dodaje kako je mir pronašla u Bogu iako nije nikad bila pretjerano pobožna.

Iako je ovaj kršćanski centar poluotvorena tipa, njegovi korisnici, i bivši i sadašnji ovisnici, nemaju mobitel, osobne stvari, novac, a liječe se radeći, i pokušavajući pronaći zanimanje za nešto drugo, dok ih vjera u Boga, kojoj su se posvetili, govore, spašava svega, ponajprije vraćanja starim navikama.

Svake srijede okupljaju se na večernjem sastanku štujući božju riječ, a misu najčešće predvodi pastor Seguardo, Španjolac koji u Zagrebu živi već 17 godina i pomaže ljudima u nevolji. On je također bio jedan od ovisnika o heroinu od kojeg je čist punih 30 godina.

Reto-centar potječe iz Španjolske, a njegove komune razasute su diljem svijeta. Djeluje već 40 godina. Na dvije zagrebačke lokacije udaljene svega nekoliko stotina metara danas živi 80-ak ovisnika, koji se trenutno bore s ovisnošću, ali i izliječenih ovisnika, koji pristiglima pomažu u izlječenju. Oni su im kao svjetlo na kraju tunela.

– Cijele dane provodimo s njima, kako bismo im olakšali krize kroz koje prolaze, idemo s njima noću na WC.  Mi smo njihove “sjenke”, “čuvari” ili “sombra”. Puno i pričamo, a krize smo prošli svi, pa znamo kako to ide. Pomažu im tuširanje više puta dnevno, šetnja, masaža – otkriva nam Adina (34) iz Podgorice iz Crne Gore. Ona je ovdje već četiri godine. Petnaest godina bila je na heroinu i tabletama, a kad je došla ovdje imala je strašan strah da neće uspjeti oporaviti se, no kaže kako su je “povukli” ljudi koji su se borili da joj pomognu.

– Danas idem prema naprijed, staro je nestalo, novo je nastalo – dodaje. Kaže kako su se ovdje skupili ljudi iz cijele bivše Jugoslavije.

– Nikad se ne svađamo, samo surađujemo – smije se. Svi ustaju u pola sedam, nedjeljom u pola devet, doručkuju, pa zatim se svatko okreće svom poslu. Poslije ručka se malo odmaraju, pa nastavljaju.

Popravljaju veš mašine, hladnjake, obnavljaju i tapeciraju stari namještaj i antikvitete, kuhaju…

– Bog čini čudo, ne vrijeme – govore nam bivši ovisnici koji su spas od pakla droge, alkohola, kocke i tableta pronašli u zagrebačkoj komuni za liječenje u zagrebačkom naselju Retkovec.

Cijeli tekst pročitajte ovdje.

Autor: Ana Vukašinović
Izvor: 24sata.hr

Happy
Happy
0
Sad
Sad
0
Excited
Excited
0
Sleepy
Sleepy
0
Angry
Angry
0
Surprise
Surprise
0
Svjedočanstva