Samo rob, Isuse, samo rob!

Samo rob, Isuse, samo rob!

Pogledi: 101
0 0
Read Time:4 Minute, 20 Second

Na jednom od mojih velikih sastanaka – o, nikada to neću zaboraviti, uzbudim se kad god se toga sjetim – uputio sam poziv do oltara bacajući mrežu za Isusa. Dok su ljudi dolazi s balkona i kroz prolaze, kakav je to prizor bio! Okrenuo sam se jednom lokalnom svjetovnjaku i rekao:

“Nije li to divno? Nije li to veličanstveno?” “Stvarno je divno”, rekao je. “Nikada nisam vidio takav prizor u čitavom svom životu.” Zatim je u toj procesiji nastalo nekakvo komešanje te me povukao za rukav i rekao: “Vidite li onog čovjeka odostraga koji dolazi do oltara?”

“Da”, rekao sam. “On je najveći ovisnik u ovom gradu.” “Najveći ovisnik u gradu?” ponovio sam. “Izgleda kao bogat, ugledan poslovan čovjek.”

“I jest, gospodine Price”, rekao je, “bogat je, jedan od najbogatijih ljudi. Ali moji su se ljudi mnogo puta vratili iz svojih tučnjava i rekli mi da su ga vidjeli kako se šulja mračnim prolazima Chinatowna pokušavajući nabaviti narkotike, jer bi inače poludio. Sve je počelo prije dvanaest godina kad je bio u bolnici. Da bi mu ublažili muku i bol, davali su mu morfij u vene. Otada nikada to nije pobijedio. Dvaput je bio u Parizu, dvaput u Londonu, nekoliko puta u Chicagu; pokušavao je sa svakim mogućim liječenjem koje novac može kupiti, ali kući se vraćao kao neizliječen i uvijek se vraćao na narkotike.”

Te sam večeri propovijedao svim svojim srcem. Nekako ga je Duh Gospodnji zahvatio i došao je do oltara. Dolje preda mnom bilo je malo slobodna prostora. Vidio sam ga kako stavlja svoj sivi kaput preko ograde oltara i čuo ga kako govori: “O Isuse! Isuse! Konačno sam došao, ali ja sam samo rob! Samo rob, Isuse, samo rob!”

Netko od onih koji su pomagali oko oltara, htio je s njim moliti, ali rekao sam: “Pusti ga. Kad netko tako moli, ne želi da mu netko smeta. Pusti ga da dođe do pobjede; pusti ga da dođe do Boga.”

“Samo rob! Samo rob!” Kako je molio! Kako je samo molio!

Kad je poziv do oltara završio i mnoštvo se diglo da otpjeva himnu, on je još uvijek bio tamo na koljenima, tu i tamo zavapivši: “Samo rob, Isuse! Budi mi milostiv; ja sam samo rob, samo rob!”

Jadnik, samo rob! Poziv do oltara je završio i mnoštvo se razilazilo; mogao sam ih čuti kako odlazeći pjevaju u tramvaju. Kondukteri su često bili svjedoci sastanka svjedočanstava u tramvaju jer je čitav grad bio uskomešan od sile probuđenja. Čuvši ga kako i dalje moli dok sam napuštao zgradu, rekao sam jednome redaru: “Hoćete li, molim vas, ostati s njim dok ne dođe do pobjede?”

“Da, gospodine Price”, rekao je.

Odjenuo sam ogrtač i otišao u hotel. Posljednje riječi koje sam čuo bile su: “Samo rob! Samo rob!” Sljedećeg dana tražio sam tog čovjeka, ali nisam ga mogao naći. I sljedećeg dana tražio sam po slušateljstvu, ali nisam ga mogao naći. Rekao sam: “Gospodine, je li moguće da je otišao i da se neće vratiti?” A onda sam na svome stolu zamijetio mali smeđi paketić. Spustio sam ga u džep misleći da mi je netko donio mali poklon. Kad sam se vratio u ured, otvorio sam ga i znate li što sam našao? Iglu i dvije pune bočice narkotika. To je bilo svjedočanstvo! Na sljedećem bogoslužju tražio sam pogledom tog čovjeka i konačno ga otkrio. Sjedio je na samom kraju zgrade. Pojurio sam do njega, uhvatio ga za kaput i rekao:

“Brate! Brate, recite mi, jeste li vi ondje ostavili onaj mali paketić?” “Da, gospodine”, rekao je.

“Dobio sam ga”, rekao sam, “i vidio što je u njemu. Recite mi, brate, je li vam to još bilo potrebno otkako ste bili kod oltara?” “Ne, više ne.”

“Je li to prvi put da ste u stanju biti bez toga?” “Da, gospodine, prvi put; prvi put otkako sam ga prvi put uzeo.” “Recite mi”, rekao sam, “jeste li mogli spavati?” “Kao beba.”

“Je li bila borba, brate?” pitao sam. “Recite mi, je li bila borba?” “Da, gospodine Price, bila je strašna borba”, rekao je. A onda je stavio obje svoje ruke na moja ramena i, gledajući me u oči, rekao: “Ali Isus je pobijedio prije gotovo 2000 godina!”

Slava Isusu! Lav iz plemena Judina slomio je svaki lanac. On će nam iznova i iznova dati pobjedu. Priča ovoga čovjeka dogodila se u tren, brzo poput munje, tako brzo da je jedva shvatio: nešto u njegovu srcu se slomilo, užas grijeha je nestao i rob je bio slobodan.

O, brate, sestro, mi imamo silna Izbavitelja, zar ne? Mi imamo Onoga koji je u stanju spasiti, samo ako čitavim putem pođemo s njim. Ali problem je da se ljudi okreću od Boga i to je točka na kojoj počnu silaziti. Ne postoji u ovom gradu bolest koju Isus ne bi mogao izliječiti. To doista i mislim. Ne postoji bolest u ovom gradu koju on ne može oduzeti. Ne postoji problem koji on ne bi mogao riješiti, ne postoji slomljeno srce koje on ne bi mogao popraviti, ne postoji život kojega on ne bi mogao preporoditi, ne postoji navika koju on ne bi mogao slomiti! Ništa za mojega Gospodina nije preteško ako imamo vjeru i vjerujemo.

Autor: Charles S. Price
Izvor: Facebook/Put života

Happy
Happy
0
Sad
Sad
0
Excited
Excited
0
Sleepy
Sleepy
0
Angry
Angry
0
Surprise
Surprise
0
Vjera