0
0
Prema teologiji prosperiteta, ako želiš da te Bog blagoslovi financijski, onda trebaš “posijati svoje sjeme” (novac) u vjeri, tako što ćeš ga dati nekome tko već ima novce tj. glavnim faca u kršćanstvu (poznatim propovjedncima, evangelizatorima, itd.). Novac se treba dati njima jer “pomazanje je prisutno” (the anointing is here) i ako baš sad date novac tim pomazanicima, Bog će silno djelovati u tvoju korist. I to je sve dobro i super!
No zamislite moje iznenađenje kada sam otkrio da kada njima treba novca, onda ti isti koji od vjernika traže da “posiju sjeme” u vjeri, ne slijede vlastito učenje. Kada njim treba novac, onda ga oni traže od drugih ljudi.
Primjer br. 1
Primjer br. 2
Budući da ovi i njima slični ljudi obavljaju tako važan posao za Boga, kad njima nešto treba, onda traže novac od ljudi, a zauzvrat im obećavaju da će ih Bog blagosloviti zdravljem, novcem itd. No kada su stvarni ljudi u potrebi, onda je poruka sljedeća:
Primjer br. 1
https://youtu.be/PxzCqL_5Qso
Primjer br. 2
Dakle, ako netko treba novac, onda je izbor sljedeći: ili ga sam zaradi, ili posij novac u vjeri, ali dok radiš da se izvučeš iz minusa, moraš i dalje davati novac onima koji ga imaju u izobilju.
Apsurdnost situacije nije samo u tome da propovjednici prosperiteta ne slijede vlastiti savjet, nego i u tome što su stvari postavljene totalno naglavačke: nije bez razloga biblijski model taj da oni koji imaju, dijele s onima koji nemaju ili se nalaze u potrebi. No njima ne pada na pamet dijeliti svoje bogatstvo s onima koji su u potrebi, nego i same vjernike zakidaju za pomoć zajednice. Jeste li ikada čuli da ti ljudi pozivaju ljude u crkvi da pomognu drugim vjernicima u potrebi? Ne! Jer bi to bio znak nevjere i nedostatka Božjeg blagoslova. Stoga je jedino rješenje individualizam: “ti” daj “meni”, i Bog će onda dati “tebi” – moraju se sami snaći tako što će naći posao, a u međuvremenu trebaju nastaviti “sijati sjeme.”
Jednom sa slušao jednog poznatog proroka kako pita svoje ljude u crkvi: “ima li tko financijskih poteškoća?” Svega nekoliko ljudi od valjda 1000 prisutnih (mislim) je podiglo ruke. I onda ih je pozvao da se podignu. I baš kad sam pomislio da će sada pozvati ostatak zajednice da za te ljude sakupe novac, krenuo je govor o tome kako mu je Bog pokazao da dolazi pomazanje ili tako nešto…u stilu, Bog će finacijski blagosloviti ljude koji su u potrebi. Odjednom su i ostali ljudi počeli se dizati i svrstavati u skupinu onih koji imaju “financijskih poteškoća”.
I za kraj, vrhunski primjer šarade: primijetite da se pomazanje gubi (?????) ako ne stavite novac direktno u ruke Božjem pomazaniku.
https://youtu.be/AZsXvCKlfg8
Izvor: christianity5091.wordpress.com
