Reformatori: Jan Hus (1369 – 1415)

Reformatori: Jan Hus (1369 – 1415)

Pogledi: 134
0 0
Read Time:4 Minute, 0 Second

Jan Hus je bio profesor na Praškom sveučilištu. U to je vrijeme Praško sveučilište bilo rivalom Pariškom i Oxfordskom sveučilištu. Uz obavljanje profesorske službe Jan Hus je propovijedao u poznatoj Praškoj Betlehemskoj kapeli.

Zbog povezanosti praških i oxfordskih studenata, Wycliffeove su knjige dospjele u Prag. Neke od njih i u ruke profesora Husa te mu ‘otvorile oči’.

Zapadni kršćanski svijet bio je svjestan nelogičnosti velikog crkvenog rascjepa od 1378. – 1417. (borba između rimskih i avignonskih papa) te je i sam Hus bio zbunjen. Kao visoko moralna osoba tražio je odgovore tko i što je ispravno. Pronašavši neke od odgovora u Wycliffeovim knjigama Hus je počeo hrabro i uvjerljivo propovijedati biblijske istine. Njegove su propovijedi raspirile žar kod slušatelja.

Kada je češki kardinal čuo za ta zbivanja zatražio je od češkog kralja da počne progoniti Husa.

Što je Hus propovijedao svojim slušateljima?
* Autoritet Svetog Pisma iznad ljudske tradicije
* Osobni odnos vjernika s Kristom
* Gospodnja večera pod obje prispodobe – kruh i vino – za sve vjernike
* Protiv pretjeranog štovanja slika i kipova

Kada ga je 1411. nadređeni nadbiskup pozvao na razgovor zbog njegovog protivljenja prodaji oprosta, te je upitao: Hoćeš li biti poslušan Apostolskim zapovijedima?’ – Hus mu je odgovorio: ‘Da’. Dok su nazočni bili vrlo zadovoljni takvim odgovorom, Hus je nastavio: ‘Razumijte me gospodo! Ja nazivam Apostolskim zapovijedima doktrine Kristovih Apostola i sve dok su papine zapovijedi u suglasju s tim doktrinama, voljan sam ih radosno izvršavati. Kada su suprotstavljene, neću im biti poslušan’.

Govoreći o spasenju po milosti on je učio: ‘Ja sam kao i svi vjerovao da milost mora biti nađena, zarađena i zaslužena. Sada znam da spasenja nema zbog naših zasluga’.

Obrazlažući potrebu osobne vjere i odnosa pojedinca s Kristom, Hus je učio:
‘Svi su sakramenti isprazni bez osobne vjere onoga tko ih prima’.
Braneći svoja uvjerenja on je govorio: ‘Sve što ja vjerujem proizlazi iz Svetog Pisma’.

Kako bi okrenuli narod protiv Husa, crkveni su velikodostojnici ishodili zabranu njegova propovijedanja u svim crkvama. One crkve koje su mu ipak dopustile propovijedati, zatvorili su.

Kako su svećenici uvjerili narod da bez mise i euharistije neće moći u Raj, zatvaranje crkvi u glavama puka bilo je ravno paklenoj osudi.

Kada mi je kralj Sigismund zajamčio siguran prolaz, Hus se odazvao pozivu da odgovori na pitanja o svom naučavanju. Našao se pred prisutnim i nemilosrdnim sudom. Sudilo se s jednom nakanom – osuditi i ukloniti Jana Husa.

Priveden pred crkvene velikodostojnike i lažne svjedoke Hus se nije ni mogao braniti. Nisu mu dopustili da iznese svoju obranu. Uspio je izreći tek nekoliko rečenica od kojih je jedna: ‘Svoj slučaj predajem Kristu jer njega nije moguće iskvariti mitom ni prevariti lažnim svjedocima’.

Crkveni su ga velikodostojnici osudili. Odredili su mu kaznu spaljivanjem na lomači i predali ga svjetovnim vlastima.

Kada su ga doveli do lomače i pozvali da se odrekne svoga vjerovanja on je odgovorio: ‘Moj se Gospodin nije povukao od Golgote i zato nema povratka natrag. Svjedočiti za Božju istinu važnije je od života. Radosno ću svojom krvi potvrditi svoje spise i učenja o istinama kojih sam se držao’.

Nakon toga Hus se pomolio Bogu da oprosti njegovim tužiteljima i sucima te potom rekao: ‘U tvoje ruke Gospodine predajem duh svoj’.
Umro je s pjesmom na usnama: ‘Isuse, sine Davidov, smiluj mi se’.

Sloboda vjere koja se danas propovijeda i uživa u svijetu plačena je krvlju mnogih mučenika koji su ubijeni u Europi. Mnogi su reformatori često propovijedali istine Svetog Pisma premda im je ‘mač visio nad glavom’. Hrabrost je usprkos kazni ispunjavala njihova srca.

Kada su Škota Patrika Hamiltona stavili na lomaču i nisu mogli upaliti vatru, on je povikao: ‘Zar nemate suhog drveta? Koliko će, Gospodine, tama pokrivati ovu zemlju? Koliko ćeš dugo trpjeti ovu tiraniju? Gospodine Isuse, primi moj duh’.

Poput Wycliffea i Husa svi su se pravi reformatori vraćali autoritetu Svetog Pisma. John Knox, proučavajući Jeronima i Augustina shvatio je da su se i oni stalno obraćali na Pismo da bi potvrdili svoja učenja.

Wycliffe je zapisao: ‘Autoritet pipada Kristu, a ne crkvi. Kada se crkva poziva na Kristov autoritet a odbacuje njegov nauk, ni jedan je čovjek ne treba slušati’.

Odgovarajući na prijetnje mačevima i kopljima reformatori su odgovarali:
‘Oružje crkve nisu mačevi i koplja već Božja Riječ i njeno naviještanje’.

Mogli bi govoriti o mnogim sudionicima reformacije tog vremena, no zadržat ćemo se na ove dvije osobe. Obojica svojim učenjem i primjerom stoje snažno kao svjedoci Isusa Krista. Njihova hrabrost i istinoljubivost još su sjajniji kada se uzme u obzir vrijeme u kojem su živjeli. Bilo je to doba autokratske i tiranske vlasti crkvenih i svjetovnih vladara.

Osnovne doktrine koje je Hus naučavao:
* Autoritet Svetog Pisma iznad ljudske tradicije
* Potreba osobnog odnosa vjernika s Kristom
* Milost kao nezasluženi dar
* Gospodnja večera pod obje prispodobe za sve vjernike
* Protiv idolopoklonstva

Damir Šićko Alić

Izvor: Zeljko Crnjak/Facebook

 

Happy
Happy
0
Sad
Sad
0
Excited
Excited
0
Sleepy
Sleepy
0
Angry
Angry
0
Surprise
Surprise
0
Vjera