Upozorenje koje bi trebao pročitati svaki propovjednik Evanđelja

Upozorenje koje bi trebao pročitati svaki propovjednik Evanđelja

Pogledi: 110
0 0
Read Time:4 Minute, 11 Second

Današnji kršćani, a posebno oni koji su u službi, boje se suočavati druge s grijehom, jer ih se odmah ukori: „NE SUDI.“

Kršćane se često OPTUŽUJE da „sude“ kad god govore protiv grešnih aktivnosti. Međutim, to nije značenje biblijskog stiha koji kaže: „Ne sudite.“ Postoji pravedna vrsta suda kojeg trebamo prakticirati – opreznim razlučivanjem (Ivan 7,24).

Ono što je Isus ovdje osudio jest licemjerje, samopravedno osuđivanje drugih.

U Mateju 7,2-5, Isus nas upozorava da ne sudimo nekome za njegov grijeh ako sami griješimo još gore. To je vrsta suđenja koju nam je Isus zapovjedio da ne činimo. Ako vjernik vidi drugog vjernika kako griješi, njegova je KRŠĆANSKA DUŽNOST da s ljubavlju i poštovanjem suoči osobu s njezinim grijehom (Matej 18,15-17). To nije SUĐENJE, nego isticanje istine u nadi – a s krajnjim ciljem – da će doći do POKAJANJA (Jakovljeva 5,20) i obnove zajedništva. Trebamo govoriti istinu u ljubavi (Efežanima 4,15). Trebamo proglašavati ono što Božja Riječ kaže o grijehu.

No, danas ne možemo propovijedati o materijalizmu, jer bismo mogli uvrijediti one bogate u publici – kao i siromašne. Ne možemo propovijedati o bludnosti, jer postoje parovi u crkvi koji žive zajedno. Ne možemo propovijedati o nasilju u obitelji, jer postoje đakoni koji ponekad udare svoje žene. Ne možemo propovijedati o homoseksualnosti, jer naša kultura kaže da je mržnja homoseksualnost nazivati grijehom.

I lista se nastavlja. Ustvari, neki propovjednici čak izbjegavaju riječ GRIJEH, jer je previše negativna. A svi znamo da najnovije ankete pokazuju kako ljudi žele pozitivnu poruku.

Ovo iskušenje da razvodnimo Evanđelje stvorilo je novi recept za modernu propovijed. Započinjemo s nekim odličnim motivacijskim govorom („Tvoja prošlost ne određuje tvoju budućnost!“), dodamo nekoliko kapi jeftine milosti („Nemoj se koncentrirati na svoj grijeh!“), ulijemo nešto evanđelja prosperiteta („Trči k ovom oltaru i zgrabi svoj financijski proboj!“), začinite sve s nešto moderne pop psihologije („Ti si najvažniji!“) i voila! – na kraju imate neukusni cušpajz na kojem ne bi preživio ni kršćanin koji je još „beba“.

Često se pitam kako bi apostol Pavao gledao na naše evanđelje „pozitivnog ispovijedanja Riječi vjere“. Neposredno prije nego što je bio mučen, Pavao je dao svom duhovnom sinu Timoteju jasne upute o tome kako se držati njegove poruke. Rekao je: „Propovijedaj riječ, bilo zgodno ili nezgodno vrijeme; uvjeravaj, opominji, ohrabruj sa svom strpljivošću i poukom“ (2 Tim 4,2).

Danas smo preoblikovali Pavlove riječi. Naše pravilo glasi: „PROPOVIJEDAJ ONO ŠTO LJUDI ŽELE SLUŠATI! Izbjegavaj kontroverze! Gladi, umiri i utišaj ljude kako bi ponovno došli sljedeći tjedan!“ Nije li onda nikakvo čudo da ova niskokalorična duhovna dijeta stvara anemičnu crkvu?

Pavlovo propovijedanje u prvom stoljeću bilo je nesumnjivo KONFRONTACIJSKO. Nije se suzdržavao od ukazivanja na grijeh, niti se bojao nazvati grijehom onime što jest. Pavao je znao da BESKIČMENO KRŠĆANSTVO STVARA BESKIČMENE KRŠĆANE. Rekao je Timoteju da biblijsko propovijedanje zahtijeva tri hrabre riječi:

UVJERAVAJ – Grčka riječ ovdje, elegcho, znači „osuditi, upozoriti ili razotkriti“, odnosno „pokazati osobi da je u krivu“. Riječ također može značiti „grditi“ ili „prigovoriti“. Svatko tko je primio majčin odgoj zna da ukor može biti najčišći izraz ljubavi.

OPOMINJI – Riječ epitimao znači „snažno opomenuti“ ili „strogo teretiti“. Riječ se još definira kao „oštro izraziti, ozbiljno ne odobravati“. A porijeklo riječi znači „tući ili udariti“. Ne govorim ovdje o propovjedniku koji tuče ljude Biblijom. Galamiti na ljude nije biblijski prijekor. No, kada ste zadnji put osjetili da vas je Duh Sveti udario po vašoj savjesti za vrijeme propovijedi?

OHRABRUJ – Ovo je najblaža od ovih triju riječi. Parakaleo može značiti „utješiti“ ili „pozvati sa strane“. Isti se korijen riječi koristi za opisivanje Duha Svetoga, koji je naš Utješitelj. PRAVO BIBLIJSKO PROPOVIJEDANJE RAZOTKRIVA GRIJEH I UPOZORAVA NAS NA NJEGOVE POSLJEDICE, ALI NAS I POZIVA DA ZAZOVEMO BOGA ZA POMOĆ U NADVLADAVANJU NAŠIH SLABOSTI. Kada izazivamo grijeh, moramo osigurati sredstvo milosti za oslobođenje i iscjeljenje.

Pavao se također nije bojao grijeh nazvati pravim imenom. Nedavno sam pregledao sve Pavlove poslanice i vidio kako je govorio o seksualnom nemoralu. Otkrio sam da je ljude suočavao sa seksualnim grijehom izravno u 10 od svojih 13 poslanica. Hrabro je naglašavao preljub, bludnost, senzualnost i homoseksualnost u kulturi koja je grcala u hedonizmu.

Nakon što je ohrabrio Solunjane da prakticiraju apstinenciju, strogo ih je ukorio govoreći im da svatko tko se protivi Bojim zakonima u vezi seksa „ne odbacuje čovjeka, nego Boga, koji nam je i dao Duha svoga Svetoga“ (1 Sol 4,8). To su SNAŽNE riječi. Treba ih PONAVLJATI NA NAŠIM PROPOVJEDAONICAMA I DANAS.

Pavao nije pokušavao pobijediti u nekom natjecanju popularnosti, a njegovi komentari u vezi seksa danas bi ga stavili na crnu listu ako bi pokušao tome posvetiti vrijeme. Ipak, kada je pisao te teške riječi, govorio je svima nama iz Božjeg srca – s ljubavlju – pod nadahnućem Duha Svetoga.

Vrijeme je da počnemo rasti. Idemo se riješiti mlakog kršćanstva, beskičmenih propovjednika i ljigavog morala. Idemo propovijedati pravu poruku Biblije umjesto razvodnjene verzije. Nemojmo samo ukazivati na grijeh, nego uputimo ljude na jedinu nadu u nadvladavanju grijeha – našeg silnog Spasitelja, čija je smrt na križu bila KONAČNO SUOČAVANJE S GRIJEHOM.

IzvorNovizivot.net

Happy
Happy
0
Sad
Sad
0
Excited
Excited
0
Sleepy
Sleepy
0
Angry
Angry
0
Surprise
Surprise
0
Vjera