Sedam razloga zbog kojih muškarci imaju pravo govoriti protiv abortusa

Sedam razloga zbog kojih muškarci imaju pravo govoriti protiv abortusa

Pogledi: 66
0 0
Read Time:4 Minute, 44 Second

U raspravama koje se vode u vezi abortusa, neki će ustvrditi kako muškarci nemaju pravo na mišljenje po ovom pitanju. To je stvar ženinog izbora i zdravlja kažu oni; nema ništa na temelju čega bi muškarac imao jednako pravo govoriti o ovoj temi kao što to ima žena.

Međutim, s biblijskog stanovišta, takvoj tvrdnji nedostaje utemeljenost. Moralna obveza nije proizvoljna društvena tvorevina, nego se temelji na Božjim zapovijedima i karakteru, a naše prosuđivanje treba biti isto bez obzira jesmo li muškarac ili žena. Ako abortus kvalificiramo kao ubojstvo (a ono to jeste), onda i muškarci i žene imaju jednaku odgovornost da mu se suprotstave. Uzdržavanje od izjašnjavanja glede toga nema kao mogućnosti.

Površno promatranje emotivne strane ove rasprave je razumljivo u današnjem društvu. Ono je u skladu s našim osjećajem za toleranciju, slobodu, i onoga što bismo mogli nazvati – gledanje svog posla. No, ipak ako počnemo dublje sagledavati stvari, emotivnost se ruši. Čak i bez izravnog upućivanja na biblijsku stvarnost, postoje dobri razlozi zbog čega bi muškarci trebali imati pravo glasa kada se govori o javnoj politici glede abortusa. Evo sedam razloga zbog čega muškarci imaju pravo progovoriti o tome, a ne predavati se u tišini.

  1. Muškarci nose ogroman dio odgovornosti za stvaranje kulture abortusa.

Neodgovorni muškarci / očevi su značajan faktor koji stoji iza astronomskog broja abortusa, te bi dio javnog pokajanja muškaraca morao sadržavati njihovo istupanje protiv abortusa i veće prihvaćanje odgovornosti za abortus. Muškarci imaju svoju ulogu u abortusu, barem utoliko koliko je njihovo odbijanje da priznaju i uzdržavaju dijete koje je začeto, zbog čega mnoge žene osjećaju da je pobačaj njihovo jedino rješenje. Ti muškarci trebali bi se pokajati i pokazati rod dostojan pokajanja suprotstavljajući se abortusu i vodeći računa o svojoj djeci i majkama svoje djece.

  1. Svi smo jednom bili u maternici.

Muškarci nisu samo jednostavno “muški”. Njihova muškost je samo jedan aspekt njihovog bića. Oni su također ljudska bića: očevi, sinovi, braća, djeca, odrasli i bivša dojenčad. Nejasno je zbog čega bi ovaj aspekt muškosti trebao nadvladati druge aspekte, koji također mogu biti važni. Na primjer, svi muškarci su nekada bili plod u maternici. Svi muškarci su nekada bili potencijalne žrtve abortusa, i mnoge žrtve abortusa su u stvari muškarci. Zašto onda ta stvarnost ne daje za pravo muškarcima da govore o tome? Zašto bi ih sama činjenica da su muškarci, isključila iz rasprave?

  1. Svatko pobačeno dijete ima oca.

Dijete je produžetak oca baš kao i majke. To je objektivna i znanstvena istina što se tiče genetskog izvora i DNK, a priznato je i društveno i zakonski glede prezimena, nesamostalnosti, skrbništva, nasljeđivanja, kao i na druge načine. Biblija također pretpostavlja i potvrđuje tu stvarnost (Post 5, 3; Post 44,30, Mih 6, 7). Dijete koje se pobaci nije jedna izolirana jedinka, već plod majke i oca. Sigurno je da bi i otac trebao imati riječ kad se radi o onome što se bebi događa.

  1. Mi smo dio društva koje se godišnje odriče stotina tisuća ljudi.

Ljudski život nikada ne postoji u vakuumu, u biti smo društvena bića povezana jedno s drugim. Preko pedeset milijuna beba bilo je pobačeno u Americi od 1973. godine, što je blizu šestine američke populacije. Svaka od tih individua ima samosvojnu vrijednost i dostojanstvo, i ako razmislimo, nevjerojatno je koliki se potencijalni doprinos za društvo i kulturu gubi na ovaj način. Ako se društvo u cjelini ponaša u javnom interesu (a jasno je da bi trebalo tako biti), onda bi muškarci trebali imati što reći o tome da li toliko ogroman broj onih koji su na putu ka tom društvu treba jednostavno ukloniti, ili im dati priliku da se priključe i sudjeluju u njemu.

  1. Oduzimanje ljudskog života je uvijek javno pitanje do nekog stupnja (samoubojstva, ubojstva bez predumišljaja, rat, najstroža kazna). Nema niti jednog razloga zašto bi abortus bio iznimka

Ako abortus zbilja predstavlja oduzimanje ljudskog života, ta činjenica zahtijeva sud društva u cjelini. Oduzimanje ljudskog života može se dogoditi na puno različitih načina: ubojstvom, koje traži javno suđenje i polaganje računa pred civilnim vlastima. Ubojstvo bez predumišljaja također traži javno vrednovanje i osudu. Rat koji se objavljuje od službenih vlasti također može biti uzrokom ubojstva, kao i najstroža kazna, koja je javna, građanska kazna. Ubojstvo ponekad može biti čista slučajnost, ali i tada, ipak zahtijeva razmatranje i određivanje stavka neke treće strane prema njemu.

U svakom slučaju, uzimanje ljudskog života nikada ne može biti potpuno privatna stvar, i ne postoji niti jedan razlog da se muškarcima ograniči mogućnost uzimanja učešća u osudi tog čina.

  1. Muževnost se zalaže za ugrožene.

Današnje društvo sve je manje uvjereno u potrebu muževnosti. Sve više se cijela ideja “muškosti” svodi na proizvoljno konstruiranu spolnost. Međutim, samo po sebi pitanje muževnosti je vrlo značajno pitanje, jer u najmanju ruku, trebali bi se složiti oko toga da, bi jači trebali štiti slabije. Nitko nije toliko slab kao biće u maternici, i makar uobičajena pristojnost (netko bi to nazvao viteštvom) nas poziva na njihovu zaštitu od onih koji ih ugrožavaju – uključujući tu i muškarce.

  1. Posjedovanje maternice nema nikakve veze s moralnim prosuđivanjem.

Posljednja točka koju ćemo razmotriti jeste stanovište da muškarci nemaju prava govoriti protiv pobačaja jer oni nemaju maternicu. Ovaj prigovor je potpuno proizvoljan. Kakve to veze ima? Kako to posjedovanje ili neposjedovanje maternice ima veze s nečijom sposobnošću da donosi ispravan moralni sud?

Grijeh nalazi zaklon u besmislu. Nerazumna je tvrdnja da bi se muškarci trebali uzdržavati od osude pobačaja prosto radi toga jer su muškarci. Prije je to fasada, koja na prvi pogled može izgledati logično, ali zapravo ona predstavlja odbijanje da se da slava Bogu i čovjeku koji je stvoren na Njegovu sliku, a koje pomračuje razumijevanje. (Rim 1,21)

Autor: Daniel Hoffman; Prijevod: Zlata C.; Izvor: DesiringGod.org

Izvor: Novizivot.net

Happy
Happy
0
Sad
Sad
0
Excited
Excited
0
Sleepy
Sleepy
0
Angry
Angry
0
Surprise
Surprise
0
Zanimljivo