Dar govora u drugim jezicima

Dar govora u drugim jezicima

Pogledi: 58
0 0
Read Time:4 Minute, 2 Second

Govor u nepoznatim jezicima ili “glosolalija” je jedno od učenja Novog zavjeta, koje izaziva žestoke rasprave među kršćanima. Mišljenja i stavovi se kreću iz jedne krajnosti u drugu.

Neki su toliko smjeli govorenje u jezicima karakteriziraju kao nešto sotonsko, dok drugi tvrde da osoba ne posjeduje Svetog Duha ukoliko ne govori u jezicima.

Pošto učenje o “govoru u nepoznatim jezicima” vrlo često ide s učenjem o “krštenju Svetim Duhom”, da bi se dobilo neko ispravno razumijevanje ove teme, potrebno je sagledati obje ove stvari.

Često se misli kako kršćani koji posjeduju dar govorenja jezika, (tj. doživjeli su krštenje Svetim Duhom) su duhovniji (bolji) od onih koji to nemaju. Međutim, ovo nije tako, i nigdje u Novom zavjetu se ovo iskustvo ne tumači ovako. Istina je, samo da su oni u jednom određenom trenutku, u svom zajedništvu s Bogom se potpuno otvorili Bogu i tražili (po vjeri) ovaj (obećani) blagoslov i Gospodin im ga je dao. Ali oni su time preuzeli i određenu odgovornost koja uz to ide, tj. da taj dar i pravilno koriste. Ali, kako to neki ne čine, oni na taj način prave zbrku i podijeljena mišljenja u vezi toga. Također, vrlo čest izvor nerazumijevanja je i to da se brkaju “darovi” i “plodovi” Duha, što su dvije potpuno različite stvari – iskustva.

Mora se jasno razumjeti da osoba koja govori u jezicima, a ne posjeduje – agape – ljubav (1 Kor 13), posjeduje manje vrijedan dokaz o ispunjenju Duhom, nego osoba koja nikada nije progovorila u jezicima, ali pokazuje ljubav i ostale dinamičke osobine Božjeg Duha. Tako, ne može se poreći istinitost ispunjenja Duhom mnogih vođa i običnih ljudi u crkvi a koji nikada nisu doživjeli da govore u jezicima. U društvu ovih ljudi vam bude ugodnije od društva s onima koji propagiraju govorenje u jezicima, a čiji su privatni životi puni borbe, ponosa, bahatosti, materijalizma a često i krivovjerja. Karismatska iskustva nisu mjerila po kojima se mjeri nečija duhovnost.

Pavao piše Galaćanima da je : “Plod Duha je ljubav.” Tako, ljubav je najsnažniji dokaz da je netko stvarno ispunjen Duhom, a jezici (darovi) bez ljubavi (ploda) su samo besmisleni zvuci.

Ovo nikako ne znači da je dar jezika nepotreban, budalasto je ovako nešto reći za bilo koji dar Božji. Kakva je to vjera i mudrost koja odbacuje neki dar Božji samo zato što joj se ne sviđa (ne razumije) papir u koji dar upakiran?

Jezici imaju svoje mjestu u duhovnom životu vjernika i oni su prvenstveno namijenjeni izgrađivanju dotičnog vjernika. Pavao nam kaže u 1 Korinćanima 14,4: “Tko govori drugim jezikom – izgrađuje samoga sebe. ” Izraz “izgraditi” znači točno to – izgradnju – i koristi se u Novom zavjetu opisati Kristovu izgradnju (rast) u okviru crkve ili u životu pojedinog vjernika. Jedna od svrha naše osobne pobožnosti – vrijeme koje provodimo nasamo s Bogom – jeste da se mi osobno izgradimo u Njemu. Dakle, kada smo sami i govorimo Bogu u jezicima, to je jedan od načina da se Isus izgradi u nama. Tako, dar jezika pomaže da duhovno rastete, jer Duh zna što i kako treba moliti od Boga za vas ( 1. Kor 2,11; Rim 8,26-27). Molitva izrečena u Duhu Svetom (jezicima) je u potpunoj suglasnosti s voljom Božjom, i kao takva uvijek uslišena. Ovdje leži najvjerojatniji razlog zašto vrag uporno nastoji omalovažiti dar jezika, jer on naravno ne želi vidjeti uslišene molitve i Krista kako raste u nama.

Neki teolozi tvrde kako ovaj dar govorenja jezika je važio samo za prvu (apostolsku) crkvu, te da ga danas više nema. Međutim, za opravdanost ovakve tvrdnje nema ni jednog stiha u Novom zavjetu. Bog nigdje ne kaže je ovo Njegovo obećanje ukinuto, da prestaje. Dakle, dar jezika tj. krštenje u Svetom Duhu, (a ovo dvoje u praksi vrlo često idu zajedno (Djela 10,46 ; Djela 19,6 ; 1 Kor 12,10-11)) je obećanje koje vrijedi i za nas danas, i mnogi kršćani ovo razumiju, vjeruju i primaju ovaj obećani Božji blagoslov.

Zar nama danas nije potrebna pomoć i Sila Božja (Sveti Duh) kao i prvoj Crkvi, jer vremena u kojima živimo su veoma zla. Zar bi Bog ukinuo svoju pomoć i Silu, duhovne darove svojoj djeci, kad su im najpotrebnija? Apostol Pavao nam govori da će duhovni darovi jednog dana prestati – nestati – ali kad dođe ono “savršeno” ( 1 Kor 13,8-12 ), ono konačno, savršenostanje našeg spasenja – kad se vrati Isus. Tada ćemo vidjeti i razumjeti Boga kao što On jeste i neće nam više trebati “duhovna pomagala” – duhovni darovi – za to, a koje nam Gospodin danas milostivo stavlja na raspolaganje .

Što misliti ili reći o ljudima koji govore “u jezicima”? Ne znam na što mislite? Pogrešno je sve ljude (vjernike) svrstavati u isti koš, jer ljudi (vjernika) ima razno – raznih. Isus nas uči da ljude ne osuđujemo, već da ih rasuđujemo ​​(prepoznajemo (Mt 7,15-20) po njihovim “plodovima” a ne po “darovima”.

Izvor: Novizivot.net

Happy
Happy
0
Sad
Sad
0
Excited
Excited
0
Sleepy
Sleepy
0
Angry
Angry
0
Surprise
Surprise
0
Vjera