Pergam

Pergam

Pogledi: 145
0 0
Read Time:13 Minute, 18 Second

David Ravenhill

Do sada smo naučili mnogo toga o standardima na temelju kojih Krist procjenjuje crkve i rad onih koji vode i grade Njegovu Crkvu. Ne smijemo izgubiti iz vida razlog zbog kojeg je ovo proučavanje hitno. Primjerice, ne želim da jednoga dana moram stati pred Njega i reći: Gospodine, nisam znao da toliko držiš do tih stvari. Mislio sam da će Ti biti ugodno ako ostvarim velike i hrabre pothvate. Pogledaj? Nisu li divni? Nisam li činio velike stvari u Tvoje Ime?

U taj će dan Gospodin proniknuti u samu našu bit i otkriti koji su bili naši pravi motivi. Stoga je vrlo važno da čujemo što Duh govori o pravoj prirodi našeg rada za Njega inače ćemo biti šokirani i razočarani na sudnji dan kad se razotkrije prava istina o našim unutarnjim motivima.

Nešto trulo u samoj srži

Što možemo naučiti iz pisma u Pergamu? Ni jedno od ovih pisama ne bavi se trivijalnim stvarima, zar ne? Svako govori o samoj biti stvari. Koliko često ‘cijedimo komarca, a proždiremo devu? Matej 23:24.
Ovdje se ne raspravlja o tome koje bi boje trebale biti odore članova zbora ili kakve sjedalice odabrati za crkvu.

Od samoga početka očito je da se Isus usredotočuje na dva glavna problema koji su prisutni u crkvama i koje smatra vrlo važnima. Prvo pitanje odnosi se na učenje Balaama i Nikolaita.
Većina sigurno nije puno razmišljala o Balaamu. Što se, pak tiče njegovih učenja, malo nas uopće zna što je to. U Novom zavjetu tri se puta spominje ovaj starozavjetni prorok – zapravo četiri, ako uključimo i Pavlov spomen ‘ploda’ Balaamova savjeta. I.Korinćanima 10:7-8.

Prvi spomen nalazimo u II.Petrovoj poslanici, gdje se govori o putu Peorova sina Balaama. II.Petrova 2:15.
Drugi spomen je u Judinoj poslanici gdje se govori o ‘Balaamovoj zabludi. Juda 11. stih
Na kraju, u pismu crkvi u Pergamu imamo spomen Balaama u negativnom kontekstu, a govori se o Balaamovu učenju. Otkrivenje 2:14.

Balaam i Balaamov put

Tko je taj čovjek imenom Balaam? Prvi se put susrećemo s njim u 22. poglavlju Knjige Brojeva.
Izrael, Božji narod, putovao je iz Egipta i podigao tabor na Moapskim ravnicama nasuprot Jerihona. Kralj Moaba bio je čovjek imenom Balak. Balak je pratio kretanje Izraelaca i saznao što su učinili Amoncima. Zajedno sa svojim slugama užasavao se Izraela i tražio je način da ih prokune.
Tu se pojavljuje Balaam. Bio je poznat po svom proročkom daru i Balak ga poziva da prokune Izrael. Zanimljivo je da Balaamovo ime znači gutač naroda. Balak je htio da Balaam prokune Izraela kako bi oslabjeli. Balak bi ih zatim napao i otjerao. Zbog Izraelove veličine znao je da ih neće moći poraziti ako ih ne prokune. Stoga je poslao svoje starješine da potraže Balaama i prenesu mu poruku: ako prokune Izrael, dobit će novčanu nagradu.

Kad je Balaam čuo za ponudu, odlučio je vidjeti što Bog kaže. Sasvim jasno mu je rečeno da ne ide s Balakovim starješinama i ne proklinje Izrael, jer ih je Bog blagoslovio.

Kad je Balak saznao Balaamov odgovor, poslao je drugu delegaciju s još boljom ponudom. Preklinjali se Balaama da prihvati ponudu i molili ga da ne zateže s odgovorom. Još jednom mu je rečeno da će biti bogato nagrađen za svoju ‘službu’. Iz ovog odjeljka jasno je vidljivo da su Balakovi starješine pronašli Balaamovu Ahilovu petu – ljubav prema novcu. Ispočetka se Balaam hrabro odupirao govoreći kako ga nikakav novac neće natjerati da učini nešto suprotno Božjoj zapovijedi.
No, zadržao je Balakove ljude preko noći rekavši im da mora moliti vezano uz nastalu situaciju.

Bog mu je na kraju dao dozvolu da ode, ali samo zbog Balaamova inzistiranja i bilo je jasno da je Bog bio ljut na njega zbog odlaska. Mislim da je upravo na to Petar mislio kad je spomenuo ‘Balaamov put’. Balaam je prototip svih koji pritišću Boga, pritom racionalizirajući ono što zapravo žele, prepuštajući se kompromisu.
Idu svojim, a ne Božjim putovima. A koliko često Bog dopušta da bude po njihovu – ali ‘taj put na koncu vodi u smrt’. Izreke 14:12.

Mnogi od nas sjećaju se kako priča ide dalje. Dok Balaam jaše na svojoj magarici kako bi Balaku dostavio odgovor, anđeo Jahvin stane mu na cestu i blokira put.
Na kraju se Balaamu otvore oči i on ugleda anđela pred sobom. Bog mu progovori i kaže: Ta Ja sam istupio da te spriječim, jer te put meni naočigled vodi u propast. Brojevi 22:32.

Kad je naš put suprotan Božjoj otkrivenoj volji i mi se krećemo Balaamovim putem’. Na žalost, to nije kraj priče.

Balaamova zabluda

Balaamov put, kao što je rečeno, otvara vrata Balaamovoj zabludi. Riječ koja je ovdje prevedena kao zabluda na grčkom znači: zabluda, prijevara, krivo usmjerenje, lutanje. Balaamovo inzistiranje na vlastitu putu ( načinu ) učinilo ga je otvorenim zabludama i pogreškama.

Pavao nas upozorava da svi možemo odlutati od istine. Razmislite o njegovu ozbiljnu upozorenju Solunjanima: … ( zato ) što nisu prihvatili ljubav prema istini ( Božjem načinu ) da bi se tako spasili. Zato im Bog šalje djelotvornu zabludu da vjeruju laži, da budu osuđeni svi koji nisu vjerovali u istinu, već pristali uz nepravednost. ( slijedili krivi način razmišljanja ) II.Solunjanima 1:10-11.

Balaam si je dopustio da slijedi krivi način razmišljanja. Učinio je to jer je želio veliku svotu novaca koju su mu nudili. I zato je iz jedne izjave koju mu je Bog dao – dozvole da krene s Moapcima – on dalje krivo razmišljao sve dok nije sam sebe uvjerio da se Bog neće naljutiti prokune li on Izraelce.

Balaamovo učenje

Božja je milost u ovoj priči predivna. Balaamu je pruženo nekoliko prilika da se pokaje. Balak je tri puta vodio Balaama da prokune Izrael. Svaki je put Bog kroz njega govorio riječi blagoslova, ne dopuštajući Balaamu da prokune Izrael. Balak je bio bijesan te rekao Balaamu: Bio sam rekao da ću te počastiti! A eto, Jahve te liši časti! Brojevi 24:11.

Balaam se vraća kući, no prije toga počini konačnu veliku pogrešku.

Balaamovu dušu sada je već proždirala njegova ljubav prema novcu. Jednostavno ga je morao imati. Budući da je Bog opetovano blagoslovio Izrael, Balaam je otišao predaleko u svom vlastitom razumijevanju te osmislio učenje koje se širi Izraelom i uzrokuje da cijeli narod padne u grijeh i Bog na njih dovodi prokletstvo.
Taj diabolični plan kasnije je otkriven u Brojevima 31:16 gdje vidimo da savjetuje Balaka i moapske starješine kako iskvariti Božji narod i odvesti ga na put idolopoklonstva i nemorala i tako navući na njih Božji sud.

Jasno je da se to njegovo učenje uistinu proširilo Izraelom poput zaraze. Krajnji rezultat njegova savjeta vidljiv je u Brojevima 25 gdje vidimo Božji narod kako se miješa s moapskim kćerima. Moapke su prihvatile poziv Izraelskih muškaraca da im se pridruže u vrijeme svečanosti i slavlja i proširile ga. Iako nam to nije rečeno u Brojevima, psalmist daje tu dodatnu informaciju u Psalmu 106:28: Posvetiše se Baal Peoru i jedoše žrtve bogova mrtvih’.

Dok se Balaamovo učenje širi Izraelom, Božji narod krši zapovijed o odvajanju i miješa se s poganima, ne samo štujući njihove bogove, već i rađajući djecu s njihovim ženama. Kad je Bog video to otvoreno idolopoklonstvo i nemoral, spustio je svoj sud i 24 000 ljudi umrlo je od pošasti.

Kakvo je to Balaamovo učenje? Ono se temeljilo na ideji da, budući da je blagoslovljen Božji narod u savezu s Njim, Izrael ne može biti proklet. G. Campbell Morgan prokomentirao je: Balaamova doktrina u širem smislu bila je slijedeća: vidjevši da su narod saveza, Izraelci se mogu s potpunom sigurnošću prepustiti društvenim doticajima sa svojim susjedima, a da im se pritom ne dogodi ništa loše.

Čini se da je, kako bi zaveo Izrael, Balaam obavijestio Izraelce da mu Bog ne dopušta prokleti ih. Kao razlog naveo je činjenicu da ih je Bog blagoslovio. Upravo zbog tog blagoslova, koji je nad njima, ne moraju se bojati nikakvog suda koji bi bio posljedica njihova ponašanja.

Lažna sigurnost, koju to daje Izraelcima, postaje temelj za njihovo prihvaćanje ponude Moabaca da im se pridruže u sekularnim perverzijama i idolopoklonstvu.

Pavao je pišući Korinćanima naveo ovaj događaj kao jedan od razloga zbog kojeg nisu ušli u Obećanu zemlju. Zatim dodaje: Sve se todogodilo da bude za primjer, a napisano je za opomenu nama kojima je zapalo da živimo u posljednjim vremenima. Dakle, tko misli da stoji, neka pazi da ne padne! I.Korinćanima 11:12.

Pergam i mi

Zanimljivo je kako je malo pozornosti posvećeno tom ‘Balaamovu učenju’ i njegovoj važnosti za Tijelo Kristovo danas. U nekim dijelovima crkve mnogo se govori i ‘Izabelinom duhu’ i utjecaju koji on ima danas. A u čitavom Pismu postoje samo dva spomena Izabele: jedan u Starom zavjetu i jedan ovdje u Otkrivenju i nitko sa sigurnošću ne može reći da postoji međusobna povezanost. Zašto se onda tako malo spominje ‘Balaamovo učenje’ iako se u Novom zavjetu na četiri mjesta spominje njegov štetni učinak i katastrofalne posljedice koje je ono uzrokovalo u Izraelu.

Pozabavimo se ovim učenjem u svjetlu istog onog duha kojim je dano upozorenje crkvi u Pergamu da se pazi takvog načina razmišljanja.
Balaam je počeo skretati s puta Gospodnjeg kad ga je omamilo obećanje materijalnog bogatstva i kad je okus svjetovnih dobara, koja je oduvijek želio, ostao u njegovim ustima. Isus nas upozorava na ‘prijevarnost bogatstva’. Matej 13:22.

Važno je naglasiti da je od svih sedam gradova koji se spominju u Otkrivenju Pergam vjerojatno bio najbogatiji. Upravo tu, gdje je svjetsko bogatstvo, nalazi se sotonin tron i središte njegove moći, ‘Jer je pohlepa za novcem izvor svih zala’. I.Timoteju 6:10.

Balaamovo učenje ukorijenilo se u pergamskoj crkvi jer su u Kristovom tijelu postojali ljudi koji su dopustili da budu zavedeni. Njihova se zabluda temeljila na mišljenju da je bogatstvo znak Božje naklonosti i blagoslova. Štoviše, budući da su pod blagoslovom, ne pod prokletstvom, Bog se nije zabrinjavao njihovim načinom života.

J. B. Stoney u svojoj divnoj seriji naslova Ministry ( Služba ) o zlom i prijevarnom Balaamovu duhu govori slijedeće:

Amalek je sotonina sila koja će vas spriječiti da napustite svijet. Balaamova se zamka temelji na tome da vas želi spriječiti da uđete u zemlju … sotona se sad obraća tvojoj sumnjičavoj prirodi. Ta zamka počinje pozivom, ne opozicijom, već mamljenjem, ponudom nagrade u području u kojem je najlakše nagraditi … Tako Balaam uspijeva pozivajući se na najvitalniji dio ljudske prirode.

Stoney također kaže:

… postoji još jedna sila koja vam se suprotstavlja, a to je Balaam. Balaam predstavlja taktiku neprijatelja koji želi ljude dovesti u društvene odnose i na taj način im uzrokovati više problema nego bilo kojom drugom sotonskom opozicijom. Tako je i danas.
Balaamova zamka je remek – djelo sotonske zloće prema Božjem narodu. Ništa nas toliko ne kvari kao društvo u kojem se krećemo. Kršćanima najviše zla donosi druženje s određenim ljudima. Upamtite moje riječi: Svakoga oslikava najlošije društvo u kojem se nalazi.

I mi smo danas, baš kao nekad vjernici u Izraelu i Pergamu, spremni da nas vođe uvjere kako se možemo miješati sa svijetom i proći nekažnjeno. Pismo govori suprotno.

Poslušajte psalmistu:

I ne istrijebiše naroda za koje im Jahve bješe naredio. S poganima miješahu se, naučiše djela njina. Štovahu likove njihove koji im postaše zamka. Žrtvovahu sinove i svoje kćeri zlodusima. Prolijevahu krv nevinu, krv sinova i kćeri svojih, koje žrtvovahu likovima kanaanskim. Zemlja bješe krvlju okaljana, djelima se svojim uprljaše, učiniše preljub svojim nedjelima. Psalam 106:34-49.

Većina će se zgroziti nad ovakvom vrstom miješanja sa svijetom jer danas ne postoje takve poganske svetkovine s ovakvim okultnim praksama. No, apostol Jakov smatrao je da nije tako kad je napisao: … zar ne znate da je prijateljstvo prema svijetu, neprijateljstvo prema Bogu? Jakov 4:4.
Kad prijateljujemo sa svijetom, zar nas on ne zaokupi? Kad dopuštamo da sotona utječe na duh naše djece kroz glazbu koju slušaju, zar nismo ušli u kompromis? Ili, kad smišljamo izgovore i pokušavamo opravdati abortuse, zar to nije kao da smo pristali na žrtvovanje još nerođene djece poganskim bogovima?

Moderna je crkva u takvom prijateljstvu sa svijetom u kakvom nikada nije bila. Približili smo se svjetovnim putovima, idejama, pogreškama i načinima razmišljanja toliko da ih smatramo svojima.

Jednom blagoslovljen, nikad proklet?

Prije kraja ovog poglavlja želim se vratiti na još jedan važan aspekt ovog Balaamova učenja. Iz teksta se čini da je ono povezano s učenjem Nikolaita.
G. Campbell Morgan o tome govorio kao o ‘ … opasnoj herezi koja tvrdi da grijeh ne može narušiti savez’. Nastavlja: ‘ … ta je hereza kasnije postala poznata kao antinomijska hereza, koja govori da si siguran u Imenu Isus i u vjeri i da tvoje ponašanje nije presudno. Možeš se miješati s griješnicima u Pergamu ( svijetu ) i slijediti njihove navike i način života, a u isto vrijeme uživati u blagoslovima saveza.

Ovim ću vjerojatno uvrijediti svoje prijatelje baptiste i kalviniste, iako se iskreno nadam da neće biti tako. No, najbolji akvivalent Balaamovu učenju u današnjoj crkvi je doktrina o vječnom spasenju ili kako se popularno kaže: Jednom spašen, zauvijek spašen ili jednom blagoslovljen i nikad nećeš biti pod prokletstvom.

Želim svima postaviti vrlo važno pitanje kako biste ga mogli razmotriti. Je li moguće da ovo učenje vodi duše k uništenju, možda čak i u Pakao?

Danas imamo stotine tisuća vjernika koji smatraju da se mogu miješati sa svijetom, biti uvučeni u nemoralnost ili bilo koji drugi grijeh, a opet zadržati svoje spasenje. U Crkvi imamo epidemiju razvoda, češći su nego u svijetu. Zanimljivo je primjetiti da, prema pokojnom Donaldu Greyu Barnhouseu, riječ Pergam ima iste korijene kao riječ bigamija i poligamija.

Jedan drugi komentator navodi:
Pergam je povezan s riječju brak. Prvi slog u toj riječi često se povezuje s nečim sumnjivim. Pergam simbolizira miješani brak u najgorem smislu riječi, jer se odnosi na brak između Crkve Isusa Krista i svijeta.

Cijena miješanja Izraelaca s Moapcima bila je smrt 24 000 ljudi. Takav strašan sud pokazuje koliko Bog ne odobrava mješavinu bilo koje vrste. Stoga nije ni čudo da se u Novom zavjetu Balaam i njegovo učenje spominje na četiri mjesta. No, zašto onda tako rijetko slušamo o ovom važnom događaju u povijesti Izraela? Mislim da je postalo mnogo popularnije kriviti nekog ‘duha’ ( Izabelu ) nego se obračunati s djelima tijela. Kao i naš praotac Adam i nama je najlakše optužiti nekoga drugoga ( Evu ) umjesto priznati svoje vlastito stanje i grijeh.

Isus upozorava crkvu u Pergamu da će, ako se ne pokaju, on ići na nju mačem svojih usta. Vratimo li se natrag u Stari zavjet i na incident s Moapcima, možemo vidjeti da je Bog naredio Mojsiju da mačem pogubi vođe naroda. Također, to može biti povezano s Pinhasom koji, dok su Izraelci bludničili s Moapkama uzeo svoj mač – koplje kako bi proveo sud nad jednim Izraelcem. Taj je Izraelac naočigled Mojsija i cijele zajednice doveo jednu Midjanku u svoj šator kako bi se upustio u nemoral s njom. Pinhas ih je oboje probo svojim kopljem i na taj način zaustavio pomor. Bog ga je pohvalio za njegova djela i sklopio a njim savez vječnog svećenstva ‘jer je revnovao za svoga Boga’. Brojevi 24:1-13.

Ovdje vidimo velikog svećenika Gospodina Isusa Krista koji govori kako će se boriti protiv Crkve, ako se ona ne pokaje i obrati od idolopoklonstva i nemoralnosti.
Bog nije namjeravao fizički ukloniti vođe crkve u Pergamu, ali mislio ih je smaknuti u duhovnom smislu silnom moći svoje Riječi.

Bog će isto učiniti sa svojom Crkvom danas. Mnogo slušamo o duhovnom ratovanju i smatramo da je najveća sila koja se može suprotstaviti Crkvi i nama vjernicima sotona i njegove sile tame.
No, nije tako.
U Otkrivenju vidimo Boga koji je spreman krenuti u rat protiv svoje Crkve, ako je to potrebno da bi je vratio natrag s njezinig zlih putova, iz zablude i podmuklog učenja koje ju uništava. Baš kao što je poslao vatrene zmije u Izraelski tabor, Bog upozorava Crkvu i jučer i danas, da neće tolerirati učenje Balaama.
Sud počinje s kućom Božjom. I.Petrova 4:17.

* Zaključak: Ne možemo dopustiti da se zarazimo svjetovnim načinom života.

kraj

Izvor: Željko Crnjak/Facebook

Happy
Happy
0
Sad
Sad
0
Excited
Excited
0
Sleepy
Sleepy
0
Angry
Angry
0
Surprise
Surprise
0
Vjera