Progonjena crkva

Progonjena crkva

Pogledi: 76
0 0
Read Time:10 Minute, 29 Second

David Ravenhill

Paul Marshal nam u svojoj knjizi: ‘Njihova krv viče’ – govori:
U svijetu postoji oko 200 milijuna kršćana koji trpe progonstva. Američko Ministarstvo unutarnjih poslova navodi više od 60 zamalja u kojima se kršćani suočavaju s masakrima, mučenjima, sakačenjima, razdvajanjem obitelji, zlostavljanjima, uhićenjima i ropstvom, a uz sve to diskriminacijom u obrazovanju i prilikom zapošljavanja, čak i sa smrću.

Ovdje na Zapadu progonstvo znači da moramo sjediti u crkvi bez klima – uređaja i trpjeti temperature više od 25 stupnjeva. Za druge, to je govorenje na javnim raspravama, pri čemu moraju otkriti svoje kršćanske svjetonazore zbog čega će kasnije biti označeni kao ‘jedan od onih kršćana koji vjeruju u Bibliju’. Za neke od nas to je kada pastor kaže kako naša omiljena služba u crkvi nije presudna za dalje funkcioniranje crkve, nakon čega mi stresemo prašinu sa svojih nogu i odemo u potragu za drugom, pravom crkvom.

Razmaženi smo i egocentrični. Nikada se nismo suočili s pravim poteškoćama. Nitko nas ne tuče i ne baca u zatvore zbog naših vjerskih uvjerenja. Najbliže trpljenju je kad se netko u večernjem talk – showu ismijava našem omiljenom teleevađelisti.

Većina vjernika u zapadnoj kulturi vjeruje da bi, kada bi došlo do progonstva, Bog intervenirao i spasio nas. To proizlazi iz duboko ukorijenjenog uvjerenja da smo na neki način Božji miljenici i da smo, kao takvi, imuni na grozote. Možda se takvo gledište počelo malo mijenjati nakon terorističkog napada 11.rujna 2001.

U određenoj mjeri takav stav da smo posebni Bogu i da ćemo biti pošteđeni progonstva proizlazi iz nepoznavanja Božje Riječi. Kod drugih, to je rezultat krivih učenja koja su raširena u nekim dijelovima crkve, a koja tvrde: Patnje dolaze zbog nedostatka vjere ili jer smo dopustili neprijatelju da bude po njegovom.

Crkva i progonstva

Kad su Isusa upitali o znacima Njegova ponovnog dolaska, jasno je dao do znanja da će neke stvari snaći sve vjernike u posljednjim vremenima. To je uključivalo: progonstva, smrt te da nas mrze zbog Njegova Imena.
Bilo bi nam svima dobro kad bismo poslušali što Duh poručuje crkvi u Smirni, jer su progonstva stvarno bila dio njihova života. Dakle, tu je poruka za nas danas.

U svojem pismu, Isus se ovim svecima, koji trpe, predstavlja kao ‘prvi i posljednji, koji umre i oživje’. Otkrivenje 2:8. Isus se mogao identificirati s ovim vjernicima jer je i On sam trpio, čak i umro.
Obraćajući se njima, Isus ih podsjeća da je svjestan njihovih nevolja i siromaštva. Otkrivenje 2:9. Nikada ih nije osudio zbog nedostatka vjere. Zamislite da pošaljemo nekog od naših vjernika da napravi izvješće o ovoj crkvi – mislim na jednog od onih koji smatraju da Bog uvijek blagoslivlja one koji čine dobre stvari, koji propovijedaju ‘evanđelje vjere i prosperiteta’. Za mene osobno nema sumnje da bi ovi siromašni vjernici danas bili kritizirani zbog nedostatka vjere, ne samo zbog načina na koji ih je neprijatelj udarao, nego i zbog njihova siromaštva.

Nakon toga bi slijedilo živahno ohrabrenje: Nemate jer ne molite ili neko slično obećanje. Ako sada želiš bijesno odbaciti ovu knjigu, za tebe je posebno važno da pročitaš što Duh poručuje Crkvi danas. U mnogim djelovima crkve doista ne postoji nikakva teologija vezana uz patnje i trpljenje.
Kroz povijest su postojali tzv. Pokreti siromaštva, to jest pokreti koji su ponovo potaknuli predanje vjernika jednostavnom načinu života, bez fokusiranja na svjetovno bogatstvo kako bi bili slobodni služiti Kristu. Ti su pokreti uvijek pokušavali imitirati ranu crkvu u kojoj su vjernici prodavali svoje posjede i živjeli u zajednici gdje im je sve bilo zajedničko. Bojim se da danas čak i pomisao da se pokrene takav pokret istovjetna herezi, a ljudi koji tako misle smatraju se komunistima ili članovima kulta.

Odbacivanje zamamnosti svjetskog bogatstva i dobara te progonstva bili su norma za mnoge vjernike kroz stoljeća. U mnogim nezapadnim zemljama to je i danas norma.

Krivi zaključci

Ovdje na zapadu, na žalost, skloni smo težiti situacijama u kojima smo relativno slobodni od vjerskih progonstava i na temelju toga donosimo krive zaključke.

Prvo, interpretiramo nedostatak progonstva kao stanje koje se neće mijenjati.
To je velika pogreška koju ćemo dugoročno možda skupo plaćati.
Psalmist u drugom Psalmu jasno govori da će se narodi, zajedno sa svojim kraljevima i vladarima, uzdići i pobuniti. Zajedno će ustati protiv Gospodina i Njegova naroda govoreći: Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo. Psalam 2:3.
Okovi i jaram ograničavaju i drže stvari na okupu.

Svijet mrzi ograničavajući utjecaj Božjeg naroda. Težimo ograničavanju pokreta u svojoj kulturi koji degradiraju čovječnost. Svijet inzistira u svojoj želji za ‘slobodom’ kako bi svatko mogao činiti sve što mu se čini ispravno u vlastitim očima, a da im pri tom nitko ne govori da to nije ispravno. Svijet čezne za time da se riješi Crkve, njezina svjetla kako bi slobodno vladali u djelima tame.
Također, vjerujem da je u začetku bolesna mržnja prema prvom Božjem izabranom narodu – Židovima.
Štoviše, osobno vjerujem da ćemo vidjeti jačanje antisemitizma, što će povećati mržnju prema svima koji žele pomoći Židovima.

Vjerujem da Duh još govori Crkvi kao cjelini, podsječajući nas da se pripremimo za progonstvo i da, dok ulazimo u kulturalne ratove, moramo biti spremni ratovati kako bismo ostali Crkva. Također, moramo se pripremiti za posebno fokusirano progonstvo koje će biti usmjereno prema nama dok stojimo za Božje stvari i za Njegov narod. Ne smijemo odbaciti ovo upozorenje.
Nije pitanje hoće li doći do progonstva, već kada će doći.

Bez obzira na to, bogati smo i imamo mir

Ljepota ovih pisama svakoj crkvi je što nam pomažu da sagledamo ispod površine i vidimo stvari kakve one jesu u Duhu. Nakon što je promotrio njihove izvanjske nevolje, Isus je rekao: … ali ti si bogat. Otkrivenje 2:9.

Pretpostavljam da nitko nikada ne bi došao do tog zaključka o vjernicima u Smirni. Krist vidi i otkriva nam da za ove vjernike bogatstvo nije imalo nikakve veze s vlasništvom dionica i obveznica ili bankovnih računa. Bogatstvo je bilo povezano s posjedovanjem duhovnog karaktera.

Postoji suptilna poruka koju ne smijemo propustiti. Ona glasi: kad su vremena lagodna, imamo tendenciju opustiti se u svojoj vjeri i gravitirati prema svim luksuzima i bogatstvima što nam svijet nudi. Problem je u tome da, kad kupujemo ono što nam svijet nudi, plaćamo mnogo višu cijenu od samog novca koji dajemo … cijena su naše duše. Pouzdanje u izvanjske stvari oslabit će naš karakter.

Samo pod pritiskom nevolja i progonstva možemo se podsjetiti kako je svijet plitak i koliko su prijevarna njegova obećanja. Samo pod pritiskom sjetit ćemo se da pravu vrijednost imaju jedino duhovne stvari. Nije ni slučajno da se tek pod pritiskom može osjetiti Kristov miris – duhovni karakter, koji se manifestira u nama.

Moj otac često bi citirao dr. Martyna Lloyd – Jonesa: Bog nije toliko zainteresiran za našu sreću, koliko za našu svetost.

Moramo biti prorešetani … svatko od nas

Uživam gledati reakciju ljudi kad im prepričavam prilagođenu verziju jedne epizode u životu apostola Petra, opisanu u 22. poglavlju Evanđelja po Luki.
Volim je prepričavati upotrebljavajući vlastite riječi jer nam to svima može pomoći da bolje uđemo u priču. U ovom slučaju, Gospodin govori Petru o djelu koje mora biti naprevljeno u duhu, a koje će vjerojatno biti neugodno.

Petar dolazi rano ujutro nakon doručka kako bi nasamo uhvatio Isusa.
Upita Gospodina: Jesi li čuo nekoga kako kuca rano ujutro, prije zore?
Isus kaže: Da, jesam. Molio sam prije svitanja i čuo sam kucanje.
Petar pita: Gospodine, pa tko je kucao?
Isus kaže: Možda će te iznenaditi, ali bio je to đavao.
Đavao? Povika Petar: Daj, Gospodine, pa nemoj se tako šaliti sa mnom.
Isus odgovara: Ne šalim se. Govorim ti istinu.
Gospodine, upita Petar zaprepašten, što je želio?
Zapravo, došao je razgovarati o tebi, kaže Isus.
Shvaćam, nasmijao se Petar, to je šala.
Ne, kaže Isus istim tonom, nije šala. Došao je zatražiti moju dozvolu da te može rešetati kao pšenicu.
Petar je ustuknuo, razmišljajući o nasilnom tresućem pokretu kojim se pšenica odvaja od smeća.
No, ako je tako, drago mi je što si ti otvorio vrata. E da, a što si mu točno odgovorio?
Rekao sam: Slobodno, imaš moju dozvolu.
Što!?
Dao sam mu dozvolu. A učinio sam to jer sam znao kako to na koncu neće uništiti tebe i tvoju vjeru. Znam da će to od tebe učiniti čovjeka kojeg mogu upotrijebiti.
Jer samo kad se beskorisno smeće izvadi iz tvog života moći ćeš pomoći drugima. I usput, Petre, znam da nećeš biti uništen i da tvoja vjera neće malaksati jer ću ja sam moliti za tebe cijelo to vrijeme.

Većina nas, usudim se reći, ne poznaje ovakvog Isusa. Isus kojeg poznajemo, to jest Onaj kojeg smo si stvorili u svojoj glavi, uvijek je spreman očuvati nas od problema, stalno nas želi blagoslivljati materijalnim stvarima za kojima čeznemo.
Da, stvorili smo idol u svojim mislima, nekog lažnog Isusa koji želi da uvijek budemo sretni. Ovdje vidimo pravog Isusa, svjesnog trenutnih okolnosti i svjesnog da dolaze nova progonstva.

Nemoj se bojati muka što te čekaju, kaže Gospodin. Otkrivenje 2:19. Primjećujemo li da Gospodin ne obećava da će intervenirati i izbaviti ih iz tih groznih okolnosti? Umjesto toga, upozorava ih da je pred njima još jedna teška kušnja.
Kaže da će đavao neke od njih, ali i svakog od nas, baciti u tamnicu.
Vjernici u Smirni morali su proći rešetanje.

Naše vlastito Evanđelje

Sam koncept kušnji i testova kako bismo bili prokušani i naučili kako odbaciti svjetovnost nije uvjet koji primjećujemo kad prihvaćamo ‘Radosnu vijest?
Time se, naravno, postavlja pitanje koju smo to verziju Evanđelja čuli i prihvatili.
Je li to bila cijela istinita poruka koju je Isus donio ili možda dobro preuređena verzija zapadne crkve koja nam je ponuđena kako bismo se učlanili u crkvu.
Evanđelje Isusa Krista, preneseno u cjelosti, jasno nam govori da je jedini način da uđemo u kraljevstvo kroz patnje i odricanje od vlastitih planova.
No, bojim se da je ovo duhovno načelo toliko odvratno većini zapadnjaka da ga pokušavamo zaobići, tražeći kako izbjeći plačanje cijene. Na mjesto tog istinskog stavljamo svoje vlastito Evanđelje zdravlja, bogatstva i ugode.

Ignoriramo li ovo pismo crkvi u Smirni i ono što nam govori, naše duše su u velikoj opasnosti. Činimo li to, zarobljavamo poruku Evanđelja s njezinom pravom silom. Crkva u Smirni – siromašna, progonjena, kojoj su prijetila nova progonstva, jedna je od rijetkih crkava koje nisu imale potrebu kajati se. Isus nije za njih imao riječi osude, samo ohrabrenje da ostanu vjerni do smrti. Isus ima iste riječi ohrabrenja za svakoga od nas dok trpimo progonstva, ali i dok se borimo i odupiremo duhovnoj smrti jer svi moramo umrijeti želimo li ući u kraljevstvo Božje.

Čini li vam se to staromodno? Sviđa li vam se više moderno ‘Evanđelje blagoslova’? Bit ću toliko hrabar da vam u tom slučaju kažem kako ne trebate vjerovati svom ukusu.

Kao učitelj u Kristovu Tijelu često uviđam kako su moja uvjerenja protivna najnovijim trendovima. Dopustite da vama sa suosjećanjem kažem kako vjerujem da još nismo vidjeli ni početak svega što Krist ima za nas. Kao i Pavao, također idem naprijed kako bih ga iskusio i upoznao. Međutim, postoji rašireno vjerovanje prema kojem bismo, kad bismo samo mogli nekako doseći Boga i uvidjeti neko općenito načelo prema kojem trebamo ravnati svoje živote, mogli doseći neku vrstu kršćanske nirvane.
Od nas se neće tražiti ništa drugo, bit će nam ugodno i pit ćemo s hladnog osvježavajućeg izvora Njegove prisutnosti.
Iako takva vrst propovijedanja izaziva opće uzbuđenje i privlači gomile, ono je daleko od onoga što nas Pismo uči.

Uzmite na primjer Pavlov život. Za svaki ‘put do neba’ a spomenut je samo jedan takav sklučaj, pretrpio je mnogobrojne nevolje i progonstva.
Samo pročitajte popis tih nevolja u Drugoj poslanici Korinćanima 11:23-28 gdje Pavao nabraja svoja iskustva: ‘… Više sam se trudio, više bio u tamnicama.
Preko mjere sam bio bijen. Često sam bio u smrtnoj pogibli.
Potom slijedi popis gotovo nevjerojatnih opasnosti s kojima se Pavao susreo.

Nemojte me krivo shvatiti. Potrebna su nam vremena u kojima se možemo smiriti u Božjoj prisutnosti i prvoj ljubavi – i moramo se sjetiti da je Efežanima savjetovano da potraže Božju prisutnost. Osobno čeznem za više Božje prisutnosti.
No, također sam svjestan da mnogi kršćani često griješe trežeći neku vrst unutarnje smirenosti umjesto da traže Krista.
A razlika je ogromna.
U jednom slučaju taj ‘unutarnji mir’ postaje bog, dok u drugom Krist ostaje naš Bog.

Često upravo kroz patnju i trpljenje otkrivamo Božju prisutnost u nama.
Naposljetku, Ivan je bio prognan na otok Patmos kao ‘sudionik nevolje kraljevstva’ ( Otkrivenje 1:9 ) kad je primio Gospodinovo otkrivenje.

Na kraju, Evanđelje koje niječe i ignorira Božju svrhu u našim patnjama nije istinsko Evanđelje, nego naša vlastita izmišljotina.

kraj

Izvor: Željko Crnjak/Facebook

Happy
Happy
0
Sad
Sad
0
Excited
Excited
0
Sleepy
Sleepy
0
Angry
Angry
0
Surprise
Surprise
0
Vjera