Ako je Bog znao da će Adam i Eva sagriješiti, zašto ih je stvorio?

Ako je Bog znao da će Adam i Eva sagriješiti, zašto ih je stvorio?

Pogledi: 101
0 0
Read Time:4 Minute, 52 Second

Biblija kaže da je Bog sve stvorio – uključujući i nas – za sebe. On se proslavlja u svom stvorenju. “Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.” (Rimljanima 11,36).

Možda je teško vidjeti kako bi Adamov i Evin pad u grijeh mogli Bogu donijeti slavu. Ustvari, neki se možda pitaju, ako je Bog unaprijed znao sve nevolje koje će oni prouzročiti, zašto ih je onda uopće stvorio.

Bog je sveznajući (Psalam 139,1-6), i On zna budućnost (Izaija 46,10). Dakle, On je definitivno znao da će Adam i Eva sagriješiti. No, ipak ih je stvorio i dao im slobodnu volju s kojom su se odlučili na grijeh.

Jasno moramo napomenuti da Adamov i Evin pad u grijeh ne znači da je Bog autor grijeha ili da ih je iskušao da sagriješe (Jakovljeva 1,13). Ali zasigurno pad služi svrsi cjelokupnog Božjeg plana za kreaciju i čovječanstvo.

Ako uzmemo u obzir ono što neki teolozi nazivaju “meta-naracija” (ili sveobuhvatna radnja) Pisma, vidimo da se biblijska povijest ugrubo može podijeliti na tri glavna dijela: 1) raj (Postanak 1–2); 2) izgubljeni raj (Postanak 3–Otkrivenje 20); i 3) povraćeni raj (Otkrivenje 21–22). Daleko najveći dio priče je posvećen prijelazu iz izgubljenog raja u povraćeni raj. U središtu ove meta-pripovijesti nalazi se križ, koji je planiran od samog početka (Djela 2,23). “Jaganjca…zaklanog od postanka svijeta” (Otkrivenje 13,8).

Pažljivo čitajući Pismo, dolazimo do sljedećih zaključaka:

1) Pad čovječanstva je Bogu unaprijed poznat.

2) Raspeće Krista, pomirenje za Božje izabranike, predodređeno je od Boga.

3) Svi ljudi će jednog dana slaviti Boga (Psalam 86,9), i Božje namjere da se “objedini u Kristu sve, i ono što je na nebesima i ono što je na zemlji” (Efežanima 1,10).

Božja namjera je bila stvoriti svijet u kojem se Njegova slava može očitovati u svoj svojoj punini. Božja slava je sveobuhvatni cilj stvaranja. Zapravo, to je sveobuhvatni cilj svega što On radi. Svemir je stvoren da objavi Božju slavu (Psalam 19,1), a prema onima koji Bogu ne žele iskazati slavu otkriva se Božji gnjev (Rimljanima 1,23). Svijet koji najbolje prikazuje Božju slavu je svijet kakvog imamo – svijet kojem je dopušteno pasti, svijet koji je otkupljen, svijet koji će se vratiti u svoje prvobitno savršenstvo.

Božji gnjev i Božja milost prikazuju bogatstvo Njegove slave, ali nijedno ne možemo vidjeti bez pada čovječanstva. Nikada ne bismo znali za milost da nam milost nikada nije bila potrebna. Prema tome, sav Božji plan – uključujući pad, izbor, otkupljenje i pomirenje čovječanstva – služi svrsi za slavljenje Boga. Kad je čovjek pao u grijeh, Božja milost je odmah bila pokazana u tome što ga Bog na licu mjesta nije ubio. Božja milost je odmah bila vidljiva u tome što se pobrinuo za pokrivanje njihove sramote (Postanak 3,21). Božje strpljenje i blagost su se kasnije vidjeli kako je čovječanstvo sve dublje i dublje padalo u grijeh. Božja pravda i gnjev su očitovani kada je Bog pustio potop, a Božja milost i milosrđe su ponovno iskazani kad je Bog spasio Nou i njegovu obitelj. Božji sveti gnjev i savršena pravda vidjeti će se i u budućnosti kada će Bog jednom zauvijek uništiti Sotonu (Otkrivenje 20,7-10).

Božja slava je također objavljena u Njegovoj ljubavi (1. Ivanova 4,16). Naše poznavanje Božje ljubavi dolazi od Osobe i čina spasenja Isusa Krista u ovom palom svijetu. “U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu.” (1. Ivanova 4,9). Da se Bog nije odlučio stvoriti Adama i Evu, radi Njegovog znanja o njihovom padu – ili da ih je stvorio automatima bez slobodne volje – nikada ne bismo uistinu znali što je ljubav.

Krajnji prikaz Božje slave zbio se na križu, na kojem su se sastali Njegov gnjev, pravda i milost. Pravedan sud za sav grijeh izvršen je na križu, a Božja milost je pokazana u riječima Njegovog Sina: “Oče, oprosti im” (Luka 23,34). Božja ljubav i milost se očituju u onima koje je spasio (Ivan 3,16; Efežanima 2,8-9). Na kraju, Bog će biti proslavljen kada će ga Njegovi izabranici s anđelima slaviti cijelu vječnost, a zli će također slaviti Boga za Njegove pravedne posljedice vječne kazne za grešnike koji se nisu pokajali (Filipljanima 2,11). Bez pada Adama i Eve, nikada ne bismo poznavali Božju pravdu, milost ili ljubav.

Neki daju prigovor na to da Božje predznanje i predodređenje pada poništava čovjekovu slobodu. Drugim riječima, ako je Bog stvorio čovječanstvo s punim znanjem o predstojećem padu u grijeh, kako onda čovjek može biti odgovoran za grijeh? Najbolji odgovor na to pitanje može se naći u Westminsterskoj ispovijesti vjere:

“Bog, cijele vječnosti, najmudrijim i najsvetijim planom po njegovoj vlastitoj volji, slobodno, i nepromjenjivo je odredio ono što će se dogoditi; ipak, na taj način niti je Bog autor grijeha, niti je sila ponuđena volji stvorenja; niti je sloboda ili nepredvidiva okolnost drugih uzroka oduzeta, već je uspostavljena” (WFC, III.1)

Drugim riječima, Bog je odredio buduće događaje na takav način da su naša sloboda i djela sekundarnih uzroka (primjerice, zakoni prirode) očuvani. Teolozi to zovu “suglasnost”. Božja suverena volja se odvija paralelno s našim slobodnim izborima, na takav način da naši slobodni izbori uvijek rezultiraju u provođenju Božje volje (pod “slobodnim” mislimo na to da naši izbori nisu prisiljavani od strane vanjskih utjecaja). To je složena interakcija volje i izbora, ali Bog Stvoritelj može upravljati sa svakom količinom složenosti.

Bog je predvidio Adamov i Evin pad. On ih je svejedno stvorio, na svoju sliku, da bi sebi donio slavu. Bog im je dao slobodu izbora. Iako su se odlučili na neposluh, njihov izbor je postao sredstvo kojim se provodi krajnja Božja volja i po kojem će se vidjeti Njegova potpuna slava.

Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Vesna L.

Izvor: Novi Život

Happy
Happy
0
Sad
Sad
0
Excited
Excited
0
Sleepy
Sleepy
0
Angry
Angry
0
Surprise
Surprise
0
Vjera