Više od religije

Više od religije

Pogledi: 75
0 0
Read Time:7 Minute, 40 Second

Damir Šićko Alić

Istinska vjera je različita od uobičajene religioznosti. Religioznost podrazumijeva ceremonije, obrede i slično. Vjera podrazumijeva da vjeruješ Bogu. Njemu kao osobi. Njegovim riječima i obećanjima. Kada si u vjeri, poznaješ Njegovu osobnost i karakter. Znaš što govori, obećava i traži.

Mnogi ljudi krivo postovjećuju uobičajenu religioznost s istinskom vjerom. Uobičajena religioznost je povezana s religioznom tradicijom, njenim službenicima i obredima koje vršimo. Osoba koja je religiozna najčešće nema izravan odnos s Bogom već s različitim obredima, praksama ili religioznom organizacijom.

Bog je tu negdje i osoba vjeruje u Njegovo postojanje ali tom odnosu nedostaje prisnost. Osoba ne zna što Bog od nje traži niti je li On zadovoljan njome. Ona zna što njena religiozna organizacija traži i je li djelatnik te organizacije zadovoljan njenom pobožnošću.

Prava vjera podrazumijeva izravan odnos s Bogom. Ti znaš što On traži od tebe i je li zadovoljan tobom. Čovjek može imati religiju a da uopće nema vjeru, da uopće nije Bogu ugodan.

‘Misli li tko među vama da je pobožan, a ne zauzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, jalova mu pobožnost! Pobožnost čista i neokaljana pred Bogom i Ocem jest ova: pohađati siročad i udovice u njihovoh nevolji, čuvati se neokaljanim od svijeta’. Jakovljeva 1:26-27

Riječ pobožnost znači i religioznost. Ona, kao što vidimo, može biti jalova odnosno besplodna, bez ikakve vrijednosti. Može biti čista ili nečista, okaljana ili neokaljana. Svatko bi za sebe trebao razmisliti kakva je njegova religioznost odnosno pobožnost.

Živi odnos

Prava pobožnost vodi u živi odnos s Bogom u kojemu ti On govori i daje svjedočanstvo tvom duhu. On je u takvom odnosu stvaran. Ti u takvom odnosu imaš iskustvo Njegove ljubavi i milosti. On daje smisao tvom životu.

To je bila jedna od prvih stvari koju sam osobno iskusio s Bogom. Moje besmisleno lutanje za trendovima i trenutnim užicima je nestalo i ja sam prepoznao put koji je Bog imao za mene.

Kad imaš pravu vjeru Bog čuje tvoje molitve. Isprva sam mislio da su odgovori slučajnost. Prvi, drugi, treći put. Četvrti put sam počeo sumnjati u moje sumnje. Počeo sam vjerovati da Bog doista čuje moje molitve. On je stavio hranu na moj stol, providio novce za moje potrebe, poslao kupce na moj štand.

Kada sam poučio svoju majku moliti u Isusovo Ime rekla mi je: ‘Prije sam imala osjećaj da moje molitve idu do stropa i natrag. Sada znam da Bog uslišava moje molitve’.

Prava vjera mijenja učinkovitost tvojih molitvi. To pokazuje da je Bog s tobom, da čuje i voli. Da mu je stalo do tebe, da je zadovoljan tobom. Kada ne bi osjetio i doživljavao Njegovu prisutnost ne bi bio vjernik, ne bi bio to što danas jesam.

U svojoj naravi, ja sam protiv religije. Tako su me odgajali i učili. Govorili su mi da je religija ‘opijum za narod’. Ja sam to govorio i na svoj način promovirao. Kada je Isus ušao u moju sobu i u moj život, išćupao je svu srđbu, jad i gorčinu iz moga srca. Ispunio me mirom i ljubavlju i od tada ja nisam ista osoba.

Za mene Isus nije religija, za mene je On živa osoba. Za mene Isus nije sakrament, Isus nije obred, već Spasitelj. On čuje moje molitve. On oprašta moje grijehe. Kad imaš religiju bez Isusa, ti imaš teologiju i svoje doktrine. Ti imaš ceremonije i obrede, ali tvoje molitve sežu do stropa. Ti stojiš pred vratima onoga što Bog ima za tebe ali ne ulaziš. Spasenje ti je nepoznanica, radost i zadovoljstvo također. Ti nemaš vjeru, ti imaš nadu.

Neprijatelj koristi religiju

Đavao često koristi religiju protiv nas samih. On čini da smo ponosni na svoju religiju, da se identificiramo sa svojom religijom umjesto sa Spasiteljem. On nas uvjeri da mislimo kako Bog želi da budemo ono u čemu smo rođeni. To najčešće nije tako.

Abraham, naš otac vjere, napustio je očinski dom i mnogoboštvo da bi prihvatio vjeru u jednoga Boga. Petar, Ivan, Pavao i drugi napustili su očinsku predaju da bi slijedili Isusa, Mesiju. Postali su mesijanski Židovi.

Kršćanski narodi su kroz povijest ostavljali očinsku predaju da bi prihvatili Krista i kršćanstvo, da bi došli k Bogu i na Njegov put. To je bio i ostao Njegov orginalni plan za nas.

‘Od jednoga čovjeka sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi određena vremena i međe prebivanja njihova da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas’.
Djela apostolska 17:26-27

Božja je nakana bila da Ga tražimo i da Ga nađemo. Svatko za sebe, osobno.
Čak i djeca pravih kršćana moraju osobno pronaći Boga i uspostaviti osobni odnos s Njim. Isto tako djeca ateista i agnostika. Svatko mora napraviti osobnu odluku.

Nažalost, đavao je uspio usaditi u ljudsko razmišljanje da svi ljudi trebaju ostati u onomu u čemu su bili njihovi roditelji. Zbog toga ljudi uopće ne traže Boga. Kad se tomu doda religiozni ponos i religiozna identifikacija, ovo postaje učinkovita zamka.

Do vrata, ali ne i unutra

U istu religioznu zamku upali su i neki od Gospodinovih suvremenika. Iako su mu vjerovali, religiozni konopi kojima su bili vezani nisu bili potrgani. Zbog toga im Isus kaže: ‘Ako ustrajete u mojoj nauci, uistinu ste moji učenici, upoznat ćete istinu, a istina će vas osloboditi. ‘Mi smo potomci Abrahamovi – odgovoriše mu – i nikada nikom nismo robovali. Kako možeš reći: upoznat ćete istinu, a istina će vas osloboditi?’ Evanđelje po Ivanu 8:31-33

Kao što vidimo, Isus zapaža da, iako su povjerovali u Njega, ipak nisu slobodni. Zbog toga ih poziva na daljnje predanje. On im kaže da ako budu ustrajni, upoznat će Istinu i tada će biti slobodni.

Nasuprot toga, ovi učenici pokazuju svoj religiozni ponos, pozivajući se na Abrahama i svoju tradiciju. Isus im odgovara: ‘Zaista, zaista, kažem vam, tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje zauvijek u kući. Sin ostaje zauvijek. Dakle, ako vas Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni. Znam da ste potomci Abrahamovi, ali me uza sve to želite ubiti, jer moja riječ ne prodire u vas. Ja govorim što sam vidio kod Oca svog. Tako činite i vi što ste čuli od svog oca’. Evanđelje po Ivanu 8:34-37

Prije svega želim istaći da Isus ni na koji način nije govorio protiv Abrahama. Ipak, naveo je problem koji je religiozni ponos uzrokovao u njima. To je bila činjenica da oni nisu bili spremni ići s Gospodinom do kraja. Nisu željeli primiti cijeli nauk nego samo dio koji im je odgovarao. Ostalo što je Gospodin govorio oni nisu htjeli primiti. Zbog toga im kaže: ‘Moja riječ ne prodire u vas’
i ‘Ako ustrajete u Mojoj nauci, bit ćete Moji učenici’.

Ići do kraja

Riječ ‘ustrajati’ znači: prebivati, ostati, stajati. Religiozni ponos čini da osoba površno i privremeno primi poruku koju Bog šalje. Ali se ona nakon nekog vremena vrati u prijašnju vrstu religioznosti. Da bi osoba bila doista osobođena, mora naučiti ostati i prebivati u Istini koju je primila.

Drugi učinak religioznog ponosa je opterećenost i briga o tome što će ljudi reći. Ljudi su zabrinuti ili čak u strahu od toga što će netko misliti ili reći.
Hoće li njihov postupak donijeti pohvalu ili pokudu od ljudi, hoće li biti slavljeni ili omalovažavani.

Zbog toga što je nekim ljudima više stalo do ljudske slave nego do slave Božje, oni izgube mogućnost rasta u vjeri. O tomu čitamo: ‘Vi istražujete Pisma u kojima mislite da imate život vječni. Upravo ona svjedoče za me.
Ali vi nećete doći k meni da primite život. Uostalom, opažam: vi nemate u sebi ljubavi Božje. Kako možete vjerovati vi koji primate slavu jedan od drugoga,
a ne tražite slave koja dolazi od jedinog Boga?’ Evanđelje po Ivanu 5:39-44

U navedenom odjeljku čitamo o ljudima koji imaju krivi odnos prema Bogu. Oni istražuju Pisma, čitaju Bibliju no, to je sve što su spremni učiniti. Oni nisu voljni doći k Isusu niti Mu predati svoje živote kako bi mogli primiti život vječni. Nisu bili voljni identificirati se s Isusom.

Traži Božju slavu

U cijelom događaju Isus ističe tri problema: nevoljkost da Mu dođu, nedostatak prave ljubavi za Boga i konačno, ljudska slava im je važnija od Božje.
U 44. stihu Isus daje vrlo značajnu opasku: kaže da oni, kojima je više stalo do toga što ljudi misle nego do toga što misli Bog, ne mogu imati vjeru.
To je vrlo značajna konstatacija.

Čiju slavu tražiš? Je li ti više stalo do slave Božje ili slave ljudske? Ako ti je stalo do Božje slave, ti ćeš doći k Isusu. Vjerovat ćeš Pismu. Imat ćeš osobni odnos s Isusom. Ako želiš imati pravu vjeru, tada moraš primiti svjedočanstvo Pisma.

Uspostavi odnos s Isusom. Razgovaraj s Njim i slušaj što ti govori.
Imaj na umu: strah od ljudi je ukorijenjen u krivom ponosu. Taj ponos čini da ljudi dođu do vrata Raja, ali nikada ne uđu u nj. Nikada ne uđu u Njegovu prisutnost. Ako si ti u sličnoj situaciji, dobra je vijest da možeš to promijeniti.

Možeš se zaljubiti u Boga, pristupiti izravno k Isusu i primiti Život.
Učini to i uđi u predivne stvari koje Bog ima za tebe.

kraj

Izvor: Željko Crnjak

Happy
Happy
0
Sad
Sad
0
Excited
Excited
0
Sleepy
Sleepy
0
Angry
Angry
0
Surprise
Surprise
0
Vjera