Ovaj život je vrlo kratak i prođe u trenu, a onda će sve biti jasno

Ovaj život je vrlo kratak i prođe u trenu, a onda će sve biti jasno

Pogledi: 75
0 0
Read Time:4 Minute, 15 Second

Ako je u nečemu srednjovjekovna Katolička crkva bila uspješna onda je to bilo afirmiranje straha Božjeg. Srednjovjekovni život i pobožnost bili su prožeti strahom od Božje kazne i suda.

Tu činjenicu možemo promatrati s pozitivne ili negativne strane, no jedno je sigurno, kada su srcu Martina Luthera progovorile riječi: “Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti”, on je točno znao o čemu se radi. Znao je od kakve se nevolje spašava. Njegov život je bio prožet sviješću o vlastitoj grešnosti i nedostatnosti pred Bogom, te strahom od Božjeg suda i pravedne kazne. Spoznaja značenja ovih riječi je za njega značila oslobođenje. Oslobodila ga je spoznaja da mu Bog po vjeri u Isusa Krista uračunava Kristovu pravednost, to jest oprašta grijehe i prijestupe te ga smatra pravednim. Martin Luther je trebao proći put od užasnutosti nad sviješću o vlastitoj nepravednosti, te straha nad Božjom osudom i kaznom, do spoznaje Božje milosti – oproštenja i prihvaćanja u Isusu Kristu po vjeri, jer jedno bez drugoga ne može.

Bojim se da mnogi današnji ljudi ni ne znaju od čega bi trebali biti spašeni jer ne znaju ni da su u opasnosti. O sebi ne razmišljaju kao grešnima i nepravednima. Svatko u svojim očima nastoji izgledati dobar. Svijet je utonuo u lažnu sigurnost i mir. Ako i postoji neka pomisao o Bogu, ona svakako nije o strašnome pravednome Bogu koji će suditi i najmanji grijeh. U nedostatku takve spoznaje nema ni potrebe za Božjom milošću i oproštenjem u Isusu Kristu. Stoga nema niti poštovanja i dirnutosti nad Kristovom patnjom i smrću, jer nema osobne svijesti o tome da je on to učinio radi našega spasenja.

U današnje vrijeme se Boga i kršćane sve otvorenije napada, i to sve grubljim i smjelijim napadima. Boga Biblije se proziva kao okrutnog i nasilnog vlastodršca. Kršćansku vjeru i Bibliju se želi izbaciti iz svih područja društvenog života. Takvi napadi me podsjećaju na onu Prispodobu o talentima iz Novog Zavjeta:

“A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupîš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupîm gdje nisam vijao!Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’
’Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubî.’”

Meni nije toliko važno što Boga optužuje da je zao i okrutan (ne pada mi na pamet braniti Božji karakter), već to što sami kažu da znaju da je okrutan i nasilan, znaju da se on u Bibliji otkriva kao apsolutni autoritarni vlastodržac, a ipak straha Božjega nemaju. Time pokazuju da znaju dovoljno da bi bili osuđeni ali odbacuju mogućnost da taj Bog Biblije stvarno postoji. Ustraju  svojoj pobuni i prkosu protiv Boga.

Međutim, ako taj apsolutni vlastodržac postoji On će ih osuditi i kazniti, i “ondje će biti plač i škrgut zubi”. Ako taj apsolutni vlastodržac postoji, onda je On taj koji određuje što je dobro a što zlo, a ne oni. Ako taj apsolutni vlastodržac postoji, onda je u njegovoj ruci svačiji život i smrt, onda je on taj koji sudi i odlučuje, i tko si ti čovječe da se buniš. Ako taj Bog doista postoji, onda nevjernički režimi, ideologije, svjetonazori i razni napadači prolaze, a On i njegova Crkva ostaju i “vrata paklena neće je nadvladati”. Baš kao što su i do sada svi režimi i ideologije prolazili, a Crkva i kršćanstvo ostajali. “Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?”

Mudro bi bilo zamisliti se nad mogućnošću da ipak postoji taj Bog za kojeg sami kažu da je okrutni i nasilni vlastodržac. No “bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja”.

Usudimo se to izreći i na ovaj način: Ako Bog koji se objavio u Bibliji ne postoji, onda se vjernik nalazi u istoj poziciji kao i nevjernik i nikome ništa. Međutim, ako Bog doista postoji onda se nevjernik nalazi u užasnoj poziciji. Njegova životna zabluda će se pokazati tragičnom jer ga čeka gnjev strašnoga Boga, te osuda i vječna kazna. Tako vjernik pokriva obje mogućnosti, a nevjernik se nalazi u mogućnosti da tragično griješi.

U svakom slučaju, ovaj život je vrlo kratak i prođe u trenu, a onda će sve biti jasno. Uminuti će sva umišljenost, nadmenost i važnost u vlastitim očima. S obzirom na našu prolaznost i krhkost ne čini mi se mudrim “igrati samo na jednu kartu” s pesnicama uperenim prema nebu. Posebno stoga jer je taj strašni Bog “dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni”.

Autor: Jasmin Koso; ”Gnjev strašnoga Boga”

Izvor: Novi Život

Happy
Happy
0
Sad
Sad
0
Excited
Excited
0
Sleepy
Sleepy
0
Angry
Angry
0
Surprise
Surprise
0
Vjera